Kako su Amerikanci putem šifrovanog jezika osvojili Ivo Jimu

U pitanju je šifrovani jezik Navaho Indijanaca, koje je Američka vojska regrutovala 1942. godine, kako bi prenosili šifrovane poruke saveznicima.

Navaho jezik je veoma kompleksan, čak i za one koji su ga učili cijeli život. Riječi, u zavisnosti od načina na koji se izgovaraju, mogu da imaju i do četiri različita značenja, a vrijeme glagola je gotovo nemoguće odrediti. Sve do kasnog 20. vijeka jezik nije imao ni svoj alfabet i nigdje nije postojao u pisanoj formi.

Za svakoga ko nije bio dio te zajednice bio je potpuno nerazumljiv. Baš zato je taj jezik postao pravi kandidat za ratničke šifre.

Tokom 1942. godine saveznici su gubili rat, Francuska je bila okupirana, a Englezi su se borili da ostanu u igri.

Komunikacija između saveznika je bila veoma teška, jer su Japanci postajali sve bolji u razumjevanju engleskog jezika i tumačenju šifrovanih poruka između saveznika, piše portal All that is interesting.

Činilo se da svaki vid komunikacije saveznika ima mana. Međutim, Philip Johnston je mislio drugačije. Johnston je bio inženjer iz Los Angelesa, koji je čitao o tome da Amerikanci imaju problem da pronađu šifrovani jezik koji će biti nemoguć neprijatelju da ga provali.

Pošto je odrastao blizu rezervata u kojem su živjeli Navajo Indijanci, te je i poznavao njihov jezik, odmah je znao šta je potrebno američkoj vladi.

Posjetio je zato Elliot kamp američkih marinaca u San Diegu, gdje se sastao sa poručnikom Jamesom Jonesom i ubijedio ga da šifrovani jezik koji mu nudi je najbolji i da neprijatelj neće moći da ga razumije. On mu je rekao da će testirati navajo jezik i Johnston se vratio u Los Angeles kako bi pronašao one koji ga još govore. Uspio je naći jednog koji je govorio navajo jezik i engleski i sa njim se vratio u kamp Elliot.

Kada su uvidjeli da će im navajo jezik pomoći u prenosu šifrovanih poruka, američka vlada je angažirala 30 Navajo indijanaca da im pomognu u tom poslu. Regrutovani su mladi Navajo Indijanci koji nikada nisu napustili rezervat. Neki od njih nikada nisu vidjeli ni autobus ni avion, niti se vozili njima. Takođe nisu bili ni upoznati sa načinom života u vojsci. Disciplina marinaca je bila nešto što nikada nisu vidjeli, i za sve to im je trebalo dosta vremena da se naviknu.

Prvi zadatak im je bio da smisle jednostavnu i lako pamtljivu šifru na Navajo jeziku koju neprijatelj neće moći da protumači.

Do augusta 1942. Navajo Indijanci su bili spremni i poslati su na Guadal kanal da služe pod vodstvom majora generala Alexandra Vandegrifta. General major ubrzo je bio impresioniran njihovim umijećem i zatražio je još 83 Navajo Indijanaca koji će prenositi šifrovane poruke.

Do sljedeće godine, njihov broj se popeo na 200. Najsjajniji momenat su imali tokom borbe za Ivo Jimu kada su prenijeli čak 800 šifrovanih poruka bez ijedne greške.

“Da nije bilo Navajo Indijanaca nikad ne bismo zauzeli Ivo Jimu”, rekao je major Howard Connor.

Navajo Indijanci su u korišteni za šifrovane poruke tokom cijelog rata, a do njegovog završetka u američkoj vojsci bilo je angažovano njih 421.

I dalje je njihov šifrovan jezik ostao kao jedini koji ne može da se razotkrije.