Kako postati narodnjak: Besplatni kurs gestikulacije

Tekst uz manje intervencije prenosimo sa Tarzanije.

Pjevač narodne muzike je primamljivo zanimanje – zarada, život na visokoj nozi, fleksibilno radno vrijeme, žene – sve su to razlozi da se upustiš u nepredvidive bure estrade. Da bi postao narodnjak, osim dobre volje, treba ti i sljedeće:

E sad, da je ovako jednostavno kao što smo napisali, svi bi bili pjevači. Tarzanija je višemjesečnim istraživanjem utvrdila šta razdvaja žito od kukolja, šta je differentia specifica koja odlikuje najveće bardove mikrofona.

Odgovor je pomalo iznenađujući: GESTIKULACIJA – naizgled nebitni i nehajni, a ustvari presudni pokreti ruku, nogu i tijela tokom nastupa. U skladu sa našim altruističkim duhom, a z'inat logici kapitalizma, mi ti ovdje nudimo kurs gestikulacije potpuno besplatno! Krećemo redom.

POČETNI NIVO

Sipanje vina u njedra

Osnovni korak nazvan prema doajenu muzičke scene i nadasve gospodinu - Radetu Lackoviću. Dakle, iskorači blago lijevom nogom, opa – vrati nazad, pa desnom, pa vrati i tako u krug tokom cijelog trajanja pjesme. Da ne valja, ne bi Rade bio planetarno popularan. Gore lijepo može da se vidi kako tokom interpretacije svog hita Lacković demonstrira opuštenost, okružen ženama saopštava da je spreman za sipanje hladnog vina u njedra, da mu je dosadilo da čeka i da želi da penetrira sada i odmah. Dakle, ovim korakom direktnije poručuješ ono što je i Elvis govorio: ''A little less conversation, A little more action!''

Vjenčavanje sa njenom ljepotom

Opšte je poznato da je maestro Jašar Ahmedovski vlasnik jedne od najimpozantnijih griva na estradi, ali se manje zna da je tvorac ove jednostavne, ali prelijepe koreografije. U početnoj fazi su ruke pripijene uz tijelo (1), a onda se blago povijenih laktova razdvajaju poput krila sokolovih (2), kako bi se pokazala širokogrudost i nemoć pred vrletima ljubavi. Ahmedovski divno dočarava da je spreman da se venča sa njenom lepotom jer, eto, ništa ne može protiv ljubavi. Ima on neku drugu, ali to nije to, jer i dalje želi onu prvu kojoj samo on može pomoći oko ponoći. Kao što rekosmo gore, odjeća je manje bitna, ali za ovaj potez je veoma preporučljivo imati jaknu osam brojeva veću (vidi sliku) jer se onda ostavlja utisak leteće vjeverice.

Opet je snijeg

Jedan jedini Kralj narodne muzike, kao što vidimo, u 40 godina karijere uspješno koristi jedan jedini potez. U pitanju je jednostavno prebacivanje mikrofona iz ruke u ruku, ali samo na logičnim i za to predviđenim mjestima pjesme! Dakle, sneg je opet Snežana (prebaci mikrofon), a mnogo dana nas deli, sneg je opet Snežana (retorička pauza, iščekivanje, prebac mikrofona) – ko onda kad smo se sreeeeli. Pri tome, hvat mikrofona ne mora da bude isti – neka izgleda čas nehajno, čas angažovano. Ako neko zna posao, Šaban zna. Snimio je preko 500 pjesama, što sa perikom, što bez nje, jedini je čovjek koji se venčavao i razvodio sa kafanama velegradskim, a dvije omiljene frizure u Srbiji se zovu po Zemunu i po njemu.

NAPREDNI NIVO

Dočaravanje tuge

Početni nivo je iza tebe, za ovaj koji slijedi potrebne su posebne psiho-fizičke karakteristike. Najprije, ovaj naizgled jednostavni potez Dobrivoja Topalovića koji međutim iziskuje posebnu osjećajnost. Blago razdvojene ruke, kao u političara kada objašnjava zašto je struja ponovo poskupila, onda brižno spojeni prsti. Topalko dočarava crnilo koje ga okružuje, crno vino, crne oči, sve na crno. Najprije simbolizuje nemoć, a zatim nježno sklopljenim rukama opisuje svoje emotivno stanje koje je daleko od idealnog. Stoga je ovaj gest pogodan za vanredno tužne pjesme poput Janjičara ili Siromah sam al volim da živim. Ruke u poziciji 1 držati dok traje refren, a pozicijom 2 efektno poentirati po završetku refrena, dok žene otiru suze svilenom maramicom.

Ritam da te pitam

Polako stižemo do dijela gdje se talenti odvajaju od karleuša, a đuskanje koje je osmislio gospodin Ramadanovski jedna je od krivina na kojoj su mnogi izletjeli, probili bankinu i izgubili se u bespuću cjeloživotnog konobarisanja. Što bi rekao Stanislav Karasi, najljepši fudbal je jednostavan fudbal, ali njega nije lako igrati. Tako i Džejov ples djeluje jednostavno – mrak (cup na lijevu nogu, cijela težina ide lijevo, desna noga blago podignuta), mrak (cup desno), mrak (cup lijevo), mrak (cup desno) i tako dalje dok ti ne padne mrak na oči i ne napraviš dar-mar. Kao što ćeš uvidjeti, potrebno je mnogo koncentracije, značajan kapacitet pluća, kao i da se u dupe inputiraju one veće durasel baterije kako bi mogao da izdržiš ritam da te pitam.

Lomljenje čaše od kristala

Zamisli sljedeću situaciju – u toku je veselje pod šatorom, u ruci držiš čašu od kristala nalivenu štokom, u daljini vidiš tvoju dragu kako prilazi, podižeš ruku da joj nazdraviš (1), a onda se iza nje pomalja neki brkati delija, a ona mu se vragolasto osmjehuje; (2) stiskaš čašu od kristala, puštaš tugu da pomiješana sa krvlju i štokom iscuri kroz prste. E takvu i još sto puta veću muku želi da dočara Miroslav Ilić, slavuj iz Mrčajevaca koji više ne može da jaše vranca ata, sto đerdana strgne s vrata, pocepa jelek tesan i luduje mahnit besan, pa se zato zadovoljava penzionerskim divljanjem poput lomljenja čaša, čupanja cvijeća i uništavanja violine. 

MASTER NIVO

Nema moljenja za ljubav

Predrag Živković je pravi muškarac. Kavaljer. Džentlmen. On zna da voli, Mirjana mu je srcu najdraža, svake noći sanja njene oči… Ali Tozovac nije neki ljaljavko da moli za ljubav. Kako bi to dočarao, on koristi ovaj čarobni gest – najprije je ruka u nedefinisanom položaju, neiskusni posmatrač nikako ne može da pretpostavi šta će se sljedeće desiti, ruka je takoreći u leru (1); ali onda jedan hitar potez, kao kada saobraćajac zaustavlja automobil bečke registracije očekujući dobar bakšiš. Istovremeno, što je jednako bitno, glava pravi odsječni otklon na drugu stranu (2), od Mirjane se treba distancirati jer se za ljubav ne moli. Žene se često uzbude po cijelom tijelu upravo kada ih ignorišeš, to je Tozovac, vrag stari, odavno znao.

Jači od sudbine

Mitar Mirić je kao Filipo Inzagi – svaki gledalac misli da bi mogao da izvede to isto, a ipak svi samo sjede u svojim foteljama, a Mitar žari i pali u željama i čestitkama TV Bijeljine i DM SAT. Jeste, djeluje lako – samo treba stati u bokserski gard (1) i onda blago lelujati pjesnice, kad lijeva ide gore, desna ide dole i obratno (2). Osim osjećaja za ritam, potreban je i tajming – bokserski gard primjenjivati samo kada pjesma govori o našoj snazi, bahatosti i bogatstvu – ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine; ciganče da ti kupim zlatno lanče, ne pitam šta košta; špijuni neka budu na oprezu jer mi smo na potezu… U bekstejdžu Grand parade se priča da je Tarmi Rićmi jednom slučajno upotrijebio ovaj potez tokom pogrešne strofe i zato ga je priroda surovo kaznila prorjeđivanjem nekada izuzetne kose.

Traženje vina

Haris nam je bio draži dok je imao Fredi-Kruger-šešir nego sada sa maramom i kačketom (kao da je, daleko bilo, Crni ili Brzi), ali neupitni ostaju njegovi brkovi koji su dostignuće sui generis. Drugo Džinovićevo dostignuće je uvođenje u narodni melos nešto drugačijih pokreta iz standardnih latinoameričkih plesova, poput sambe i rumbe. Dakle, miješaš kukovima kao na Kopakabani, lijevo-desno, dok ruke nezavisno od kukova idu kružno, kao da njima okrećeš pedale (2). Sigurno si često bio u situaciji da imaš vina, a nemaš žensku – e kod Harisa Džinovića to nije situacija, nego konstanta. Zato ovaj potez najbolje ide uz pjesme o vinu, penjanju cigana na sto pod uticajem vina ili nekoj ženetini koja napušta svog dragog zbog malo vina.

ULTIMATIVNI NIVO

Ne ostavljaj me za veče drugo

Finalni potez, velika matura male škole poslije koje možeš da prodaješ njivu i zoveš Marinu Tucaković. Sinan Sakić, kralj pjevanja drhtavim glasom, taj tragični heroj današnjice u dva poteza dočarava svo beznađe koje ga je obujmilo. Čitaj i podvlači sve, sve je važno: Najprije ruka položena na grudi (a poznato je da je sredina grudi simbol za ljudsku dušu), cijelo tijelo nagnuto unaprijed (1) dok se dragoj poručuje da je njena ljubav nepresušni izvor sreće; već u sljedećem trenu je ta scena iščezla, kažiprst okomito pokazuje ne ostavljaj me za veče drugo (2) pri čemu je od presudnog značaja brzina odmahivanja rukom. Sinan ostavlja dojam istinskog ratnika, čovjeka koji je spreman da ukroti zvezdano jato za svoje zlato, ali koji od kad se rodio sreće nije imao. Taj dualitet osjećanja je ono što ovaj potez čini krunom gestikulacije.

U ovom kursu narodnjačke gestikulacije u obzir nisu uzeti pokojni umjetnici, što je u mnogome oslabilo tekst i ostavilo nas bez majstorija takvih veličina poput Tome Zdravkovića ili Amira Rešića Nina. Nema Ace Lukasa jer on nije narodnjak nego rokenrola, a Bora Drljača je opravdano odsutan – ostao na Rači. Takođe, nije prikazan ni Rade Jorović jer je jedna od Božjih zapovijedi ''ne imaj drugog Rada sem Lackovića''. Autor je uz svu dobru volju htio da ovjekovječi neki gest Predraga Cuneta Gojkovića, ali je uspjeh izostao jer Cune jednostavno ne pravi gestove. Postojan je kao jonski stub.