Istina o inteligenciji: Šta čini nekog pametnijim od ostalih?

Jedan od razloga zbog kojih će ljudi smatrati neugodnim raspravljanje o inteligenciji je vjerovanje da je to nešto sa čime ste rođeni i na to ne možete učiniti ništa kako biste utjecali. To potkopava socijalnu jednakost i povezano je sa ispitivanjem inteligencije i eugenike, što se mnogima čini velikim još.

Međutim, ne može se izbjeći činjenica da je inteligencija naslijeđena do određene mjere. Istraživači su otkrili da IQ djece usvojene pri rođenju imaju malu povezanost s onim svojih posvojitelja, ali snažno su povezani s biološkim roditeljima. Štaviše, to je spajanje postajalo jače kako su djeca postajala starija.

"To je kontraintuitivno za većinu ljudi", kaže Robert Plomin sa King's College London koji je vodio studiju, piše New Scientist. "Oni misle kako prolazite kroz život, dok razlike u okolini postaju kumulativno važnije, jer misle da geni utječu samo na ono što se događa u trenutku začeća." To, naravno, nije istina.

Zapravo, stotine studija idu u istom smjeru: Oko 50 posto razlike u inteligenciji među ljudima nastaje zbog genetike, kaže on.
 
Dugo godina se traženje specifičnih gena inteligencije pokazalo besplodnim. Nedavno su, međutim, genetske studije postale dovoljno velike i moćne da prepoznaju barem neke od genetskih podloga IQ-a. Iako svaki gen povezan s inteligencijom ima samo negativan učinak, kombinirani učinak od 500 neparnih gena identificiranih do sada je prilično značajan.

„Još smo daleko od obračunavanja svih gena,“ kaže Plomin, „ali samo u poslednjih godinu dana otišli smo od mogućnosti da stvorimo oko 1 posto odstupanja do možda 10 procenata.“

Dakle, geni su važni, ali sigurno nisu sudbina.

„Genetika nam daje nacrt - postavlja ograničenja. Ali to je okruženje koje određuje gdje se unutar tih granica čovjek razvija “, kaže psiholog Russell Warne sa Univerziteta Utah Valley.

Razmotrite visinu, još jednu vrlo nasljednu osobinu. Djeca će postati viša ako jedu zdravije, jer im dobra prehrana pomaže da ostvare svoj puni genetski potencijal. Isto tako i s inteligencijom. Manjak joda tokom djetinjstva povezan je sa nižim IQ-om, a bavljenje tim problemom u zemljama u razvoju pojačalo je kognitivne vještine. Tako je i s liječenjem parazitskih glista i uklanjanjem olova iz benzina.

Ostali utjecaji okoline na IQ nisu tako očigledni. Slučajevi zlostavljanja i zanemarivanja na stranu, blizanačke studije otkrivaju da zajedničko porodično okruženje ima samo vrlo mali utjecaj na kognitivne sposobnosti. Plomin zato sumnja da inteligencija ima manje veze sa stilom roditeljstva nego slučajnosti. "Idiosinkratski faktori su važni", kaže on, "kao kad se dijete razboli ili nešto slično - ali čak i tada, djeca teže odskaču na svoju genetsku putanju."