Igre uz koje smo odrastali: Klikeri, trula kobila, par-nepar... (VIDEO)

Današnja djeca u Bosni i Hercegovini, koja odrastaju uz kompjutere i Facebook, rijetko se mogu vidjeti van stana ili kuće, u dvorištu ili na igralištu, kako se igraju na način na koji su se njihovi vršnjaci igrali prije nekih 30 godina

Sad su želje klinaca, umjesto kupovine novog ”klikera bezbojca” – novi tablet, android telefon, eksterni hard disk ili GTA V.

A kako su se djeca nekad igrala? Gdje je nestala graja iz dvorišta i s igrališta, nestašluci koji su kao najveći domašaj imali slomljen komšijin prozor?

Telegraf je spremio spisak nekih od dječjih igara koje su obilježile drugu polovinu 20. vijeka u našim dvorištima, ulicama, školskim igralištima i ostalim mjestima na kojima su nekad klinci i klinceze provodili svoja djetinjstva.

Partizani i Nijemci: Jedna od ubjedljivo najpopularnijih igara na ovim prostorima. Izvršila bi se podjela u dvije pomenute ekipe, a neophodni su bili plastični pištolji i puške, kojih je bilo na svakom koraku. Ekipa “Nijemaca” bi koristila autentičnu improvizaciju njemačkog jezika, dok bi “Partizani” po pravilu bili inspirirani replikama iz serije Otpisani ili iz stripa Mirko i Slavko.

Klikeri: Stakleni, metalni ili porculanski bili su opsesija prije svega dječaka, kojima je bilo potrebno desetak metara kvadratnih zemljane površine, kao i rupa (roša), koja se pravi koncetričnim kruženjem đona cipele ili patike. Uz ovu igru često bi se vrijeme zaboravljalo, a majke dječaka vježbale krajnji kapacitet glasovnih mogućnosti dozivajući svoje sinove na večeru. Klikeri su imali i nuspojavu – vanjska strana šake bi često ispucala, a ponekad bi se stvorile rane, pa bi bila neophodna pauza u igranju od nekoliko dana, kako bi se rane zaliječile.

Lastiš: Najpopularnija ženska igra za koju je je bio neophodan samo dio garderobe koji pričvršćuje odjeću za tijelo. Najčešće su se igrali “Prstići” i “Titove parade”. Kod prve igre dvije djevojčice drže lastiš prvo s četiri prsta, dok ga treća preskače, a kako igra odmiče smanjuje se i na kraju se preskače držeći samo jedan prst, što je bilo najteže.

Kod “Titovih parade” – prava petljancija! Poenta je bila da lastiš djevojčice, obično njih tri drži, a jedna čeka, stave u oblik slova X, i kroz tako “zapetljan” lastiš” četvrta djevojčica bi pokušavala vješto da se provuče i ne dodirne ga. Dok se ona provlači, sve zajedno pjevaju ” Olimpijade, Titove parade, mamine pomade, milicija kaže… stop!

Trule kobile: Jedna od najgrubljih igara za dječake. Jedna ekipa skače na drugu ekipu čiji su članovi povezani u “lanac”, glavama zabijenim u druge glavom između butina. Članovi jedne ekipe naskaču na drugu ekipu, koja ne smije da “poklekne”. Sudija je ispred prvog u nizu koji je povijen i ocjenjuje eventualne nesporazume.

Automobilčići: Plastične replike automobila, kreda u boji kojom bi se iscrtavao beton putanjama kojima bi se oni vozili i mašta koja nikad ne nedostaje. Prava uživancija.

Žmurke: Jedno dijete stoji uz drvo ili zid i broji do 100 (5, 10, 15, 20, 25,30…), a ostala djeca se za to vrijeme kriju. Nakon odbrojavanja, kreće potraga za drugarima. Najrasprostranjenija igra nekada, jer su istovremeno mogli da se igraju i dječaci i djevojčice, bez velike mogućnosti da se neko povrijedi.

Par-nepar (tapke): Igre sa sličicama u kojima je cilj pogoditi posljednju cifru na njoj ili uz pomoć šake i udarca je preokrenuti na bok. Kao nagrada bi se dobivala upravo ta sličica. Nekada albumi sa samoljepljivim sličicama nisu bili objavljivani svakog mjeseca, već samo u posebnim prilikama, kao što Svjetsko prvenstvo u fudbalu, pa je svaka sličica predstavljala pravo malo bogatstvo.

Između dvije vatre: Igra koju su dosta često igrale djevojčice. Ima nekoliko varijacija, a poenta je da pogodite loptom člana suprotne ekipe koji stoji u sredini igrališta. Lopta koja se koristila za to je popularna “balonka”, kako ne bi došlo do nekih povreda. Najčešća konverzacija prilikom igranja te igre bila je: ”Pogodio sam te? Nisi! Kako nisam kad te je lopta pogodila? Nisi, sigurno!”

Školice: Kredom bi se nacrtali kvadratići na betonu i od vještine skakanja na jednoj nozi bi zavisio uspjeh u ovoj igri.

Viktorije: Igra s loptom na jednom golu, dok dvoje igraju i treba da da više golova od suparnika, treći brani. Ko izgubi u duelu, sljedeći staje na gol.

Zuce: Jedna od igara koja se najčešće igrala na malim i velikim odmorima. Za igru je potrebno tri ili više igrača. Prvo se izabere neko ko će da žmiri. Treba da rukom pokrije bok, tako da mu je dlan otvoren i licem prema ostalima. Ostali trebaju da se tiho dogovore ko će da ga iz sve snage raspali po dlanu. Onda onaj koji je žmirio treba da na osnovu snage procijeni ko ga je udario, a ako ne može na osnovu snage, onda pokušava da pogodi na sreću. Ako pogodi ko ga je udario, taj sljedeći žmiri, ako ne, opet je on na redu.

Janjine: Ova igra se igrala tako što se jedan igrač savije naprijed i ruke stavi na koljena. Sljedeći ga preskoči kao kozlić i staje u isti položaj kao prvi. Onaj koji preskače treba da vikne ime igre.

Šuge: Ova igra bi se igrala neposredno nakon izlaska iz kuće, kad su klinci puni energije, a sastoji se iz bjesomučnog trčanja po igralištu. Jedno od djece se odredi ko će da bude “šuga” i njegov cilj je da stigne drugog, da ga dodirne. To drugo dijete onda kreće da juri ostale, i tako u krug, sve dok ne ponestane daha ili zaboli stomak od trčanja.

Kocke / Kockice: Igru igraju do četiri igrača, svaki ima svoje polje i igraju svojevrsni tenis fudbalskom loptom. Ne smije se dozvoliti da lopta dva puta dodirne polje jednog igrača. Cilj je istjerati sve ostale igrače.

Zalog: U kutiju ili kapu se stavljaju brojevi svakog od igrača. Onaj ko drži brojeve, izvlači jedan po jedan i zadaje zadatke šta ta osoba treba da uradi. Ova igra je posebno prakticirana na đačkim ekskurzijama, a koristila bi se kako se od simpatije izmamio prvi poljubac.