Dabarska pećina prirodni je fenomen i privlači sve više turista

Kraški sastav planine Grmeč i bogatstvo voda učinili su da priroda strpljivo, milionima godina, dubi i oblikuje čvrstu stijenu i stvara čudesne podzemne prostore i oblike.

Jedna od najpoznatijih na ovim prostorima je Dabarska pećina i nalazi se na širem prostoru istoimenog sela, desetak kilometara od Sanskog Mosta.

Lokalitet gdje se nalazi Dabarska pećina i izvor istoimene rijeke je pristupačan i posjećuju ga turisti, iako je ovaj resurs ipak nedovoljno iskorišten, pišu Nezavisne novine.

Ulaz u pećinu je impozantan i podsjeća na veliki tunel kojim se ulazi u okomitu stijenu koja se ponosno uzdiže i dominira krajolikom.

Zbog svoje jedinstvenosti ova pećina je uvrštena u listu nacionalnih i prirodnih spomenika Bosne i Hercegovine i pod zaštitom je države.

Njen značaj je višestruk i ogleda se u nekoliko aspekata: hidrološkom, biološkom, arheološkom i turističkom. Svega stotinak metara od pećine nalazi se izvor rijeke Dabar.

Na kraju svog tajnovitog podzemnog puta ona velikom snagom izvire iz stijene i potom obrazuje riječni tok, čija je dužina oko sedam kilometara, nakon čega se ulijeva u Sanu.

Istraživanja su pokazala da vrelo i pećina čine jedinstvenu geomorfološku i hidrološku cjelinu.

Svod na ulazu u pećinu je visok dvadesetak metara, a unutrašnjost je prostrana.

Kroz pećinu se nesmetano i bez ikakve opreme može kretati u dužini od oko 200 metara, a nakon toga se nailazi na jezero i dalji prolazak je moguć samo pomoću plovila i ronilačke opreme.

Pećina se na tom mjestu račva u dva kanala i oni su u prošlosti bili predmet speleološkog istraživanja, pa je utvrđeno kako se dalje prostire mreža manjih kanala koju je, praktično, nemoguće do kraja istražiti.

Ustanovljeno je kako se najduži kanal završava sifonskim jezerom i većom količinom zemlje koja ga je začepila, zbog čega je dalje napredovanje moguće samo ronjenjem ili uklanjanjem čepa od blata.

Prije desetak godina u Dabarskoj pećini viđen je endemični vodozemac čovječja ribica u jednom od jezera gornjeg nivoa, što svjedoči o čistoći vode. Sama pećina je stanište više vrsta slijepih miševa, kao i nekih drugih endemskih pećinskih vrsta.

Dabarska pećina je prije skoro pet decenija bila predmet arheoloških istraživanja i tom prilikom je potvrđeno kako je nastanjivana još tokom neolitskog perioda.

Tada su pronađeni grnčarija i vrijedni artefakti koji potvrđuju kako su ovdje obitavali naši preci koji su pripadali tzv. vučedolskoj kulturi i pretpostavlja se kako su na ove prostore migrirali s područja današnje Slavonije.

Cijeli ovaj pejzaž je praznik za oko i dušu i mjesto koje zaista vrijedi posjetiti.