Žiga Virc o Titovom svemirskom programu

Slovenački reditelj Žiga Virc digao je pravu buru kada je na internet postavljen trailer koji najavljuje njegov novi film Houston, We Have a Problem, piše Slobodnaevropa.org.

Riječ je o priči koja otkriva "kako je Jugoslavija za vrijeme hladog rata razvijala svemirski program koji je 1961. godine Josip Broz Tito prodao SAD, a američki predsjednik John Kennedy je zatim najavio let na Mjesec".

Ovaj reditelj je slične reakcije izazvao i 2010. godine sa trailerom za film Trst je naš, za koji je bio nominiran i za studentskog Oscara.

U intervjuu za RSE, ne otkriva da li je i ovog puta riječ o satiri, ali kaže da ni sam nije očekivao toliko interesovanje.

Trailer koji najavljuje vaš novi projekat digao je veliku prašinu u regionu, i otvorio raspravu o tome je li Titova Jugoslavija zaista mogla imati svemirski program. Mnogi će reći da je riječ o filmu koji u stilu dokumentarca, kombinujući istinite činjenice i fikciju, priča izmišljenu, satiričnu priču. Jesu li u pravu?
Žiga ​Virc: Na samom početku moram da naglasim da smo mi u veoma ranoj fazi istraživanja ovog projekta. Trenutno ga zovemo "dokumentarna drama". Naravno, prikupili smo dosta informacija, ali smo svakog dana i sata u kontaktu sa novim ljudima, tako da trenutno ne govorimo o tome šta je fikcija, šta istina, šta je dokumentarno... Sada govorimo o tome šta su potvrđene, a šta nepotvrđene činjenice. U ovom trenutku možemo reći da 80 ili 90 posto materijala koji je korišten za trailer predstavlja manje ili više potvrđene činjenice. Dobijamo puno poziva i mailova ljudi koji su uključeni ili pak nisu uključeni u ovu priču. Ali u ovom trenutku je teško govoriti o tome sa kim smo u kontaktu zbog budućnosti projekta.

Na čemu se zasniva priča da je Jugoslavija imala svemirski program?
Virc: Prije dvije godine čuo sam neke priče na internet konferenciji o jugoslovenskom svemirskom programu i pokušao sam da ih sažmem u igrani film. Međutim, kada smo kasnije počeli istraživanje, pronalazili smo sve više i više veoma interesantnih stvari o ovom, kako ga zovemo, jugoslovenskom svemirskom programu. Kao što znate, JNA je u to vreme imala vrlo dobro razvijen projekat razvoja svog supersoničnog aviona, i drugih "high-tech" sredstava, o čemu je bio obaviješten i sam Kennedy. Pronašli smo mnogo snimaka i saznanja o tome na internetu, a o tome imamo dosta i drugih informacija. Zato smo odlučili da je možda bolje da napravimo dokumentarnu dramu samo o ovom jugoslovenskom svemirskom programu. U nastavku smo sproveli dosta istraživanja i napravili ovaj trailer koji se zapravo zasniva na našim istraživanjima i materijalima koje smo pronašli. To je prije svega bilo namijenjeno potencijalnom koproducentu, ali nekako se desilo da ga je vidjelo mnogo više šire publike nego što smo očekivali.

Iz trailera saznajemo da, bez Jugoslavije, Amerikanci nikada ne bi odletjeli na Mjesec. Odakle vam to?
Virc: Kao što sam već rekao, u kontaktu smo sa različitim ljudima, ali za sada, zbog budućeg razvoja ovog projekta, pokušavamo da ne dajemo više informacija o tome. Projekat se još uvek razvija i nismo sigurni u kom ćemo pravcu otići. Još uvijek uspostavljamo kontakte širom sveta, ali za nas su svakako najintrigantniji i najuzbudljiviji kontakti koje ostvarujemo u bivšoj Jugoslaviji i SAD. Ne mogu da kažem sa kim smo tačno u kontaktu, ali smo baš danas razgovarali sa nekim iz Amerike i nadam se da ćemo doći do nekih novih činjenica o tom programu. Počinjemo sa predprodukcijom u martu i nisam siguran gdje ćemo snimati film, ali znam da će se dio događati i u SAD.

Šta lično kažete – je li Titova Jugoslavija imala kapacitet za ovako nešto?
Virc: Nema jednostavnog odgovora na pitanje da li je tako nešto zaista postojalo ili nije. Naše mišljenje proizlazi iz pokušaja da napravimo priču o tome, bez obzira na to da li je istina. Ali, Jugoslavija je posebno u šezdesetim i sedamdestim godinama bila visoko razvijena zemlja, pogotovu kada govorimo o njenoj armiji. Uz to, imali smo i naučnike poput Hermana Potočnika. Njegova knjiga o putovanju kroz svemir bila je osnova i inspiracija Wernheru von Braunu, koji je bio njemački naučnik, a potom čelnik razvojnog programa NASA-e. Slika Hermana Potočnika, zbog njegovih doprinosa, i danas visi na zidu u sjedištu NASA-e…(smijeh). I ima tu još mnogo zanimljivih detalja. Period hladnog rata je bilo vrijeme mnogih zanimljivih priča, mnogih tajni. Sjetimo se samo priča vezanih za sovjetski svemirski program kada nismo bili sigurni šta je istina, a šta nije. Uvijek su postojale stvari koje smo jedni od drugih skrivali. Nadam se da ćemo saznati šta se zaista iza svega toga krilo. Sada smo u fazi kada prikupljamo sve činjenice, ali još uvijek nam je potrebno puno, puno potvrda, puno dokumentacije i istraživanja u arhivama da bismo mogli bilo šta da potvrdimo. Ne želim da budem previše senzacionalan jer hoćemo da napravimo dokumentarnu dramu koju će ljudi željeti da gledaju, i iz koje će naučiti nešto novo. U ovom trenuku ne mogu reći ništa više specifično.

U prva 24 sata pošto je postavljen na YouTube, trailer je pogledalo više od 200 hiljada ljudi, i pokrenuo brojne rasprave. Jeste li to i očekivali?
Virc: Pratio sam šta se događa na YouTubeu, i bio je jedan komentar koji je sažeo sve – "konačno jedan koji film koji ne dijeli bivše jugoslovenske države nego ih ponovo ujedinjuje". Mislim da je to bio najbolji komentar koji sam vidio. Mislim da ovdje postoji neka vrsta nostalgije za vremenima iza nas zato što smo svi bili dio te Jugoslavije. Naravno, svi znamo šta se dogodilo i kako su se stvari završile, ali mislim da ovo nije priča koja pokušava da na neki način vrati sjećanja na loša vremena, već sjećanja na dobra vremena u Jugoslaviji. Mislim da je to i nešto za čim ljudi na neki način tragaju. I nadam se da ćemo u filmu ispuniti njihova očekivanja.

Najavili ste da će trailer možda biti i povučen sa interneta. Zbog čega?
Virc: Činjenica je da je on baziran na dosta arhivskog materijala, kao i  mnogo drugih snimaka koje smo dobili zarad prezentacije filma. Tu se pojavljuju i mogući problemi sa autorskim pravima. Konačna verzija podrazumijevat će da i ta pitanja budu riješena. Znamo kako YouTube radi, možda neke snimke nećemo moći da prikazujemo, pa ćemo morati da otkažemo trailer. Ali za sada, sve funkcioniše bez problema.

Većina medija objavila je priču koju najavljuje trailer, pokrenute su polemike da li je riječ o dokumentarcu ili satiri, ali je, čini se, rijetko ko i vas kontaktirao.
Virc: Ono što se dogodilo prvog dana jeste da su mnogi mediji samo kopirali priču. Ponavljali je neprekidno iz početka. Pri tome su učinili mnogo materijalnih grešaka. Ostavili su veliki dio publike, čitalaca i gledalaca pod utiskom da je film već završen. Dakle, prije svega ovo je dokumentarna drama – tako je nazivamo u ovoj fazi zato što još nismo uradili dramatizaciju, što bi bilo normalno za ovu vrstu filmova. I druga stvar je da mi još uvijek nismo sigurni da li ćemo praviti film. On još nije u fazi predprodukcije, on je tek u fazi istraživanja. Predprodukcija je planirana za mart sa nekim od naših partnera u Njemačkoj, i ukoliko obezbijedimo neophodna sredstva, počet ćemo sa produkcijom početkom naredne godine.

Na kraju 2010. godine bili ste nominovani za studentskog Oscara za film Trst je naš. Provokativan trailer izazvao je i tada burne reakcije.
Virc: Iskreno, problem sa ovom vrstom projekta je to što želimo da imamo veliki broj gledalaca, a to je nemoguće postići. Znate, pronalazili smo mnoge projekte vjerujući da će to biti nešto što će ljudi gledati u velikom broju, ali to se nije dogodilo. Ono što mislim da je veoma važno, a vezano je za nominaciju za Oscara za kratki film u 2010. godini, jeste da se tema nekako objasni na drugačiji način. Ovdje je tema bila Drugi svjetski rat, drugačije nego što je to uobičajeno. Primjera radi, u tom kratkom filmu grupa ljudi je ispričala priču o glavnim bitkama Drugog svjetskog rata. To je zaista bilo cool zato što taj rat nismo morali da prikažemo na klasičan način – preko tipičnih scena rata i ubijanja. Izabrali smo umjesto toga da situaciju predstavimo koristeći drugačiji filmski jezik, u kojem je bilo i dosta sjećanja na taj segment prošlosti. Čini mi se da je to bilo veoma uspješno urađeno, da je imalo i efekta i odjeka. Međutim, uprkos tome što je ovo o čemu sam govorio bila uspješna priča, ne mogu reći da postoji nekakav recept za uspjeh. U tom smislu, sve što mogu reći jeste da sam bio zainteresovan za priče koje su zaintrigirale i mnogo drugih ljudi.

Njuz Net: Kenedi je Titu prodao samoupravljanje
Tito prodao svemirski program SAD