Veliki slučaj Petera Handkea

Novi roman Petera Handkea Der grosse Fall prati jedan dan u životu glumca koji ranim jutrom kreće na lutanje metropolom, vjerovatno Parizom, na kojem ima priliku razmišljati o životu i svijetu. Između ostaloga, u pozadini se odvija i neimenovani rat, koji opasno podsjeća na intervenciju Zapada u Libiji, što se Handkeu, očekivano, nimalo ne sviđa

Izdavač Suhrkamp potrudio se biti odgovarajuće misteriozan kada je riječ o novom romanu austrijskog pisca i savremenog klasika Petera Handkea. Knjiga se zove Der grosse Fall, a početkom mjeseca pojavila se u Njemačkoj i pokupila pozitivne kritike, no jedino što se o Handkeovom romanu na siteu Suhrkampa može saznati jeste sljedeće: "Priča jednog lutajućeg glumca, od jutra do duboko u noć. Hodanje kroz cijelu metropolu, od rubova do samog centra. Susreti: s trkačima, beskućnicima, parovima, svećenikom, policajcem. To je put koji vodi kroz susjedske ratove, pored političara većih od života, a onda uz pomoć podzemnih vozača s drugog svijeta. Svjetla velegrada. I lice jedne žene".

Iako namjerno nejasno predstavljen, Der grosse Fall (u prijevodu: Veliki slučaj) zapravo je, ako je vjerovati njemačkim kritičarima, povratak Handkea u realnost i svijet u kojem živimo. Njegovi prethodni romani, poput Don Juana iz 2004., bili su svojevrsne fantazije, u kojima su i vrijeme i mjesto radnje bili poprilično fleksibilni. U novom romanu je sve to vrlo jasno određeno i omeđeno: jedan dan, jedan velegrad.

Proročanski dijelovi
Naravno, u međuvremenu je postalo nemoguće čitati Handkeovu prozu bez političkih primisli, ponajviše zahvaljujući piščevom obožavanju Slobodana Miloševića, no dijelovi Der grosse Fall koji se bave politikom pokazali su se skoro proročanskima. Knjiga je nastajala prošle godine – iako na kraju teksta namjerno stoji da je napisana 2011. u američkom gradu Great Falls – ali dijelovi u kojima Handke opisuje licemjernu predsjednikovu objavu rata opasno podsjeća na Libiju. Naime, Handke piše o umišljenom i prevrtljivom predsjedniku, koji očito nije daleko od Nicolasa Sarkozyja, koji se naciji obraća s govorom punim riječi poput "intervencija" i "protivudar", s pažljivim izbjegavanjem službene objave rata.

Kako je Der grosse Fall prvenstveno priča o jednom glumcu, neizbježne su i brojne filmske reference, pa se tako u tekstu spominju Scorsesejev Taksist i Antonionijev Blow Up. Handkea filmska umjetnost ipak ne zanima direktno jer on se u ovom romanu, po riječima kritičarke Daniele Spriegl, "obračunava s marginalizacijom naizgled beskorisnih ljudi". Svojeg glavnog lika Handke vodi "na hodočašće ili možda križarski rat", no to jednodnevno, a vječno putovanje završava očima već spomenute žene. Šta se u njima nalazi, do kraja ne otkrivaju ni posljednji pasaži teksta, kao što se ne razjašnjava šta je taj veliki slučaj. Optimističniji među njemačkim književnim kritičarima zaključuju da je riječ o kraju svijeta.