U2 pozdravili Sarajevo sa pozornice u Zagrebu

Pred oko 60 hiljada ljudi irska grupa U2 održala je na maksimirskom stadionu, u sklopu turneje 360 stepeni, prvi od dva zagrebačka koncerta, koji ulazi među najbolje i najspektakularnije koncerte ikada održane u regiji.

Istina, oni koji su prisustvovali sarajevskom koncertu prije dvanaest godina, slažu se da se po emocijama ova dva događaja ne mogu upoređivati. Dok je sarajevskim koncertom vladala neponovljiva atmosfera koja je simbolizirala kraj rata, i kojoj je podlegao i sam Bono, izgubivši glas, sinoćnji spektakl bio je manifestacija vrhunskog profesionalizma i najviših standarda i dostugnuća u muzičkoj industriji.

Da taj sarajevski koncert pripada značajnijim momentima u historiji grupe, svjedočila je i kampanja koja je prethodila ovom zagrebačkom, i koja se velikim dijelom naslanjala na uspomene od prije dvanaest godina. A Bono je sinoć, obraćativši se publici, pozdravio gradove: Zagreb, Split, Rijeka, Sarajevo.

http://www.youtube.com/watch?v=4vTuglmvf_4

A to što se i ovaj koncert nije održao u bh prijestolnici, već u susjednoj Hrvatskoj, nije krivica U2, već hroničnog nedostatka sistema koji bi ovakav jedan spektakl mogao da danas producira u bih.

U Zagrebu je vladao U2 vikend, na svim radio stanicama i u kafićima vrtile su se njihove pjesme, u gradu se osjećala posebna vibracija kakva se da osjetiti pred neke velike utakmice, rijeke ljudi na ulicama, fanovi u majicama s nekih prošlih turneja i, što je možda još važnije, na koncertu roditelji s djecom. Jer ne treba zaboraviti da je, od 1990. i gostovanja Davida Bowiea, čija je Space Oddity iskorištena za uvod u sinoćnji koncert, Maksimir ozbiljnije s prodanim ulaznicama napunio tek Thompson.

U dvosatnom showu četvorka iz Dublina predstavila je dio materijala sa svog recentnog izdanja No line on the Horizon, ali, kako to već biva, i podsjetila na neke od najznačajnijih pjesama iz svoje tri desetljeća duge karijere.

Set lista

Breathe
No Line On The Horizon
Get On Your Boots
Magnificent
Beautiful Day
Elevation
One
Until the End of the World
Stay (Far Away, So Close)
Unknown Caller
The Unforgettable Fire
City Of Blinding Lights
Vertigo
I'll Go Crazy If I Don't Go Crazy Tonight (remix)
Sunday Bloody Sunday
Pride (In The Name Of Love),
MLK, Walk On
Where The Streets Have No Name

bis: Ultra Violet (Light My Way)
With Or Without You
Moment of Surrender

Ugođaju kakav već dugo nije viđen u Zagrebu, osim domaćih ljudi, prisustvovali su brojni gosti iz Slovenije, Mađarske, Srbije, Crne Gore, BiH, Bugarske, Makedonije, Italije, Albanije.

Od uvodnih taktova Breathe pa do zaključne Moment of Surrender, Irci su ispunili očekivanja. Zvuče kompaktno, Bonov vokal nije kao u najboljim danima, štoviše jedva da je otpjevao bis, ali daleko je od 'raštimanosti', Edgeova gitaristička inventivnost nikada nije bila upitna, a ritam sekcija Clayton i Larry radi filigranskom preciznošću.

Gigantska pozornica nazvana Claw, koju je sam Bono u šali nazvao "Space junk", uistinu izgleda impresivno, u konceptu 360 stupnjeva u koji je uklopljena, apsolutno omogućuje da se neometano s bilo kojeg dijela stadiona bend vidi podjednako dobro. Rastezljivi video zid, koji se u jednom trenutku spusti od vrha pa skoro do dna pozornice u obliku ogromne pletene košare, visoko je postavila ljestvicu u vizualnom sadržaju i teško da će ga u budućnosti biti moguće dostići.

Premda je spektakl, poput većine ovoga tipa, pomno isplaniran te se točno zna što i kada će se dogoditi, U2 uspijeva u tome da sve ne izgleda kao 'nacrtano na papiru'.

Set lista na turneji tek se minimalno mijenja i prostora za iznenađenje u tom smislu gotovo da i nema. Red pjesama s posljednjeg albuma pa red stadionskih himni, već je ustaljena dobitna formula.

Pa ipak, kroz godine iza nas U2 je eksperimentirao sa svojom glazbom, tražio nove načine za prezentiranje iste i stoga nije ni čudo da ni nakon desetljeća izvođenja, neke pjesme, poput Where the Streets Have No Name, ne postaju izlizane i potrošene.

One koje su se našle u tom košu U2 je, prema vlastitu priznanju, izbacio s popisa, a na njega su vraćene Unforgettable Fire ili Ultraviolet, koje uživo nije svirao devetnaest, odnosno šesnaest godina.

Iako se očekivalo da bi nakon 12 godina od posljednjeg gostovanja u ovom dijelu Europe mogli odsvirati posvetu 'olimpijskom gradu' (Miss Sarajevo), to se ipak nije dogodilo, ali je zato One posvećena svima onima kojima su 'hladne ideje zatomile toplo srce'. Zborno pjevanje nekada zaraćenih naroda i narodnosti, na Maksimiru nije dalo naslutiti što se sve, ne tako davno, događalo na brdovitu Balkanu.

Bio je to, uz Vertigo, Where the Streets Have No Name i Sunday Bloody Sunday jedan od vrhunaca večeri, a da bi atmosferu učinili još malo intimnijom i bližom prostoru u kojem nastupaju, potrudio se Bono, izrecitiravši Gundulićeve stihove 'O lijepa, o draga, o slatka slobodo' (poznavaoci pjesme Miss Sarajevo znaju da ih je tada koristio prvi put), prije izvođenja Beautiful Day.

Želju da im pozornice budu veće, a koncerti što masovniji, nikada nisu prikrivali, baš kao što im ni politički angažman još iz vremena nastajanja Sunday Bloody Sunday i New Year's Day nije bio stran. Walk on, posvećenu burmanskoj opozicijskoj čelnici Aung San Suu Kyi, otpjevana je zajedno sa šezdesetak dragovoljaca iz publike koji su nosili maske s njezinim likom. Sunday Bloody Sunday vizuelno je bila posvećena Palestini, dok je veliki finale, uz pjesmu Where the Streets Have No Name sa video ekrana otvorio Desmond Tutu, poručivši "Svi smo mi jedno!"

Bez obzira što su članovi benda po godinama bliži mirovini nego mladenačkom buntu, energijom i sposobnošću da podignu 60 tisuća ljudi na noge dali su do znanja da u njima još ima špirita koji ih gura naprijed. Zvjezdani status nikad im nije bio upitan, upitno je bilo tek hoće li im nova turneja, kao nekima, biti pokriće za dodatno podebljanje bankovnih računa pa će prangijati i odrađivati posao, ili se tu uistinu radi o želji da se iznova uživa u svirci i oduševljavaju ljudi.

U njihovu slučaju, a potvrdio je to i prvi zagrebački koncert, dileme nema, oni uistinu uživaju u tome što rade. A rade naprosto fantastično.

Vezano: Zagreb: I drugi koncert U2 pred prepunim maksimirskim stadionom

tportal/VjekoslavSkledar/vaz, radiosarajevo.ba