Twenty: Film o bendu koji je preživio

Filmski reditelj i bivši rock-kritičar Cameron Crowe doselio se u Seattle sredinom 80-ih, tako da mu se grunge, prvo kao underground pokret anonimnih, a zatim i kao posljednji veliki prevrat u popularnoj muzici, dešavao pred nosom.

Nažalost, u fanovski postavljenom filmu o 20 godina karijere Pearl Jama, malo je toga prikazano o tome kako se "kalio" grunge, pa čak i o zategnutom odnosu između Nirvane kao "ikona grungea" i Pearl Jama koji su početkom 90-ih smatrali bendom koji je samo "zajahao val".

Rečenica o grunge-bendovima iz Seattlea, čija je osobenost proizašla iz činjenice da zbog kiše mnogo slušaju ploče i sviraju u zatvorenom, lucidan je ulaz u priču o postanku grungea i Pearl Jama, ali nedovoljno razrađen.

Drugi moment, također nedovoljno obrađen, ulazak je Neila Younga među grunge-rockere. Young je momke iz Pearl Jama naučio kako se igra na duge staze, ali na telefon nije uspio dobiti Cobaina. Da ga je dobio, možda bi ga spasio, sugerira Crowe.

Čini se kako je Crowe, mada se fanovi na to vjerovatno neće žaliti, najviše vremena potrošio na koncertne snimke Pearl Jama. Srećom, te su snimke, starije i novije, odlično montirane. Odnosi između članova benda koji se predano borio sa naglo stečenom popularnošću, monopolom Ticketmastera i neopravdano visokim cijenama ulaznica za koncerte, pogibijom fanova na danskom festivalu Roskilde druga je glavna dobit filma, ali - sve je moglo biti razrađenije.

Uprkos prigovorima, teško je ne uživati u filmu Twenty i pobjedi Pearl Jama nad industrijom zabave kao benda koji u 90-im nije dovoljno cijennjen, a koji je u 21. stoljeću opravdano revaloriziran.