Tužna vijest šokirala fanove: Napustio nas je otac Zagora

Gallieno Ferri, jedan od najvećih legendi svjetskog i italijanskog stripa koji je obilježio generacije i generacije ljubitelja devete umjetnosti na našim prostorima, preminuo je u Italiji.

Ova vijest brzo je odjeknula među fanovima stripa i ljubiteljima čuvenog Zagora, te su domaći forumi i stranice veoma brzo preplavljeni izrazima saučešća i oproštajnim porukama.

"Ferri, počivaj u Darkwoodu. Napustio nas je danas, nakon što je proživio jedan prekrasan život, voljen kao malo koji istinski stvaralac snova", objavila je još jedna legenda italijanskog stripa, scenarist Zagora, Moreno Burattini.

Ferri je rođen u Genovi 1929. godine, gdje živi do studija, te nakon njega i vježbeničke prakse dobio glas dobrog dizajnera, a 1948. godine daje oduška svojoj kreativnosti upušta se u stripovske vode. Započeo je saradnju sa scenaristom Giovannijem De Leom na Zelenoj sablasti  i Crvenom peru, a u idućih nekoliko godina radio je i na tri strip serijala iz Francuske, a crtao je nekoliko epizoda Fantaxa, naslovnice za Veliki Bill Razbijač, Robin Hooda, te dvanaest brojeva Maskara.

Godina 1960. za njega je prekretnica, tada upoznaje scenarista Sergija Bonellija, koji je tada bio poznatiji pod pseudonimom Guido Nolitta, i vlasnikom talijanske izdavačke kuće Araldo, današnji Sergio Bonelli Editore, toga trenutka kreće jedna od najvećih evropskih strip priča. Naime, već iduće godine njih dvojica predstavili su publici Zagora, te od tada vrlo rijetko crta druge strip junake, a jedna od poznatijih iznimki je i prva epizoda Mistera No. koja je objavljena sredinom 70-ih.

Ferrijeva vizija Zagora bila je napraviti prema modelu grčkih umjetnka Fidije i Praksitela, koji je mudar i okrenut pravdi poput grčkih junaka. Zagor je u inicijalnom stadiju pripreme imao hlače na okomite pruge umjesto vodoravnih, nož u indijanskoj futroli s leđa koji se ubrzo izgubio, a nosio je i priprostu majicu s resicama. Poštujući zahtjev scenarista da na odjeći nosi simbol, Ferri crta stiliziranu crnu pticu na žutome krugu koja može, a i ne mora, predstavljati svetu pticu gromovnik sjevernoameričkih Indijanaca: ona postaje Zagorovo distinktivno obilježje.

"Što se tiče Zagorova lica, fizionomije i pokreta, na početku mi je kao model poslužio Robert Taylor, no kako je Zagor neka vrsta Tarzana, bilo je neizbježno da me za njegove akrobacije po drveću i lijanama inspiriraju stripovi i filmovi u kojima je glavni lik bio Tarzan. Vodio sam računa da Zagor dobije izraženu, ali ne previše naglašenu muskulaturu. Kako god, nakon nekog vremena Zagor je počeo sličiti na mene samoga...", govorio je Ferri o svojoj kreaciji.

Činjenica je da je nacrtao sve naslovnice Zagora od samog početka do posljednjeg broja, govori da se radi o autoru koji je, kako potvrđuju i njegovi kolege, bio izvanredan primjer strasti, predanosti i profesionalnosti, koji je znao osluškivati publiku i nikada mu nije dosadio njegov ''sin'' tokom duge i uspješne karijere. S njim nestaje i referentna tačka za talijansku avanturistički strip, no svim ljubiteljima njegovog djela, i profesionalnih stripaša i sakupljača, do rekreativnih čitatelja ostaju dragocjene i nezaboravne uspomene na koje će zasigurno još dugo vremena pamtiti.