Te divne, davne šezdesete

Piše: Nedim Seferović za SubMagazin

Šta bi bila prva aso­ci­jacija kada se spomenu šezde­sete godine prošlog stol­jeća? Jasno je da je ova dekada obilo­vala deša­van­jima koja su obil­ježila svi­jet na glob­al­nom nivou, možda više nego ikada prije — teleko­mu­nikacije i elek­tron­ika su ušli u vrtoglavi razvo­jni pro­ces, rat u Vijet­namu je opus­tošio tu i onako siro­mašnu daleku zemlju, ali i udario šamar amer­ičkoj per­cpeciji same sebe kao nepob­je­dive super­sile, održan je Wood­stock, ljudi su sletili na mjesec, izuml­jena je prva video igra, počela je izgrad­nja berlin­skog zida, stu­denti i mladi ljudi su mijen­jali svi­jet... Autor donosi u ovom članku pre­gled naju­pečatljivi­jih muz­ičkih mom­e­nata i numera ovog peri­oda u ličnom izboru. Složili se ili ne sa ovom lis­tom, vri­jedi se pod­sjetiti još jed­nom na ovaj ne tako daleki period kada je svi­jet izgledao bitno drugačije.

10. Love — Alone Again Or
Zapan­ju­juće je koliko je Love manje poz­nat u odnosu na svoje suvre­menike iz psi­hodeličnih kru­gova. Defin­i­tivno neza­služeno po našem mišl­jenju, što dokazuje i niz pje­sama sa albuma “For­ever Changes”. Nepravedno je biti pri­moran izabrati samo jednu pjesmu sa ovog ost­varenja, ali kao najreprezen­ta­tivnija numera mogla bi se izd­vo­jiti “Alone Again Or” koja otvara album. Prema nekim izvorima za inspiraciju pjesme poslužilo je Bryan MacLeanovo sjećanje na čekanje djevo­jke, mem­o­rija čiji sen­ti­ment savršeno odgo­vara pjesmi. Posluša­jte i sami, a usput pogleda­jte taj art­work za cover albuma. Love se mora voljeti.
{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=7yVBMUXr4xo&feature=player_embedded{/youtube}

9. Come Together — The Bea­t­les
Jesu li The Bea­t­les najpoz­natiji roken­rol bend svih vre­mena? Stvar sta­tis­tike je dokazati takvo nešto, a pošto muzika nema puno veze sa kru­tim sta­tis­tičkim podacima, na ovom mjestu se nećemo bav­iti takvim triv­i­jal­nos­tima. Ono što je zan­imljivije jeste infor­ma­cija da je naslov pjesme Come Together inspirisan sloganom Tim­o­thy Learyeve kam­panje za guvern­era Kali­fornije “Come together, join the party” u kojoj se nat­je­cao pro­tiv Ronalda Rea­gana. Kam­panja je okončana naglo nakon što je dotični kan­di­dat zatvoren zbog pos­je­dovanja mar­i­huane. Kao što je slučaj kod velikog broja pje­sama Beat­lesa, tekst navodno ima krip­tično značenje u kojem se poje­dini sti­hovi odnose na članove benda.
{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=uSM5MpKSnqE&feature=player_embedded{/youtube}

8. Heroin — The Vel­vet Under­ground
U pop­u­larnoj kul­turi, heroin se često dovodi u vezu sa čovjekom pod imenom Lou Reed, od pop­u­larne scene pre­dozi­ranja iz filma Trainspot­ting u kojoj u poza­dini svira nje­gov hit Per­fect Day, do ove pjesme. The Vel­vet Under­ground izdao je “Heroin” 1967. godine na svom deb­i­tantskom albumu “The Vel­vet Under­ground and Nico”. Tem­atika je iza­z­vala bro­jne kon­tro­verze, prven­stveno zbog delikatnog pitanja glo­ri­fikacije konzu­mi­ranja droga, una­toč tvrd­n­jama autora Lou Reeda da se radi o nas­to­janju da se objek­tivno, nepris­trasno i na umjet­nički način prikaže heroin kao droga. Struk­tra pjesme je izraz­ito sug­es­tivna, od bla­gog početka sa gitarskom dion­i­com preko inten­zivi­ranja vokala do kraja u kojem se u krešendu stapaju buka elek­trične vio­line, repet­i­tivni ritam, gitarski ako­rdi i lirika. Ne znamo da li je autor želio dočarati hero­in­ski trip, ali znamo da ova pjesma, kao i The Vel­vet Under­ground zbog svog utje­caja i muzike zaslužuju da se nađu u ovom izboru.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=ffr0opfm6I4&feature=player_embedded{/youtube}

7. Time Of The Sea­son — The Zom­bies
The Zom­bies su Time of the Sea­son izdali kao singl 1964. godine kao i 1968. godine na albumu Odessey and Ora­cle i vjerovatno je ovo nji­hova najpop­u­larnija stvar, sa karak­ter­is­tičnim vibe-​om šezde­setih, ugod­nim melodičnim vokalima i horskim refrenom. Una­toč tome pjesma je najbolji plas­man ost­var­ila na dvanaestom mjestu Bri­tanske Top 40 ljestvice, postavši tako ujedno i nji­hov najveći domet i jedini top 40 hit u Bir­taniji. Nasuprot polovičnom usp­jehu kod kuće, na Top 100 listi renomi­ra­nog Bill­board mag­a­z­ina plasir­ala se na treće mjesto, dok je u Kanadi jedno vri­jeme bila i na prvom mjestu.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=oc7b62El_fk&feature=player_embedded{/youtube}

6. House of the Ris­ing Sun — The Ani­mals
Izvorno ova pjesma ne potiče iz šezde­setih, već se radi o tradi­cional­noj amer­ičkoj pjesmi za koju se vjeruje da potiče od prvih dosel­jenika New Orleansa, a prema drugim izvorima radi se o pjesmi pori­jek­lom iz Engleske 16. stol­jeća u kojoj je opje­vana javna kuća u Sohou, koja je nakon otkrića Novog svi­jeta adap­ti­rana od strane engleskih kolonista. Bilo kako bilo, nebro­jeno mnogo kli­naca počelo je svi­rati gitaru upravu vođeni željom da savladaju ako­rde ove pjesme u izvedbi The Ani­mals, koja se nakon izda­vanja pro­bila na prva mjesta top ljestvica u Sjed­in­jenim Državama kao i u Bri­taniji, donoseći Ani­mal­sima slavu i obezb­jeđeno mjesto u anal­ima rokenrola.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=bPs8oaFAxo4&feature=player_embedded{/youtube}

5. Peo­ple Are Strange — The Doors
Šta napisati o ovom bendu a da nije već napisano i rečeno? Bilo kakva glo­ri­fikacija Mor­risonovog hip­notičkog glasa, filozofsko/​pjesničkog pris­tupa tek­stovima, Vrata Per­cep­cije i sličnoga bila bi pot­puno nepotrebna. Peo­ple Are Strange prema nekim izvorima oslikava fasci­naciju članova benda evrop­skom pozorišnom muzikom, i opisuje otuđenje pojed­inca kojemu su ljudi čudni, jer je i sam čudak. Sma­trali se roman­tičnim aut­sajder­ima ili ne, ovu pjesmu morate spomenuti kada u bilo kakvom kon­tek­stu spom­in­jete muziku šezde­setih godina.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=awi14wDTxNw&feature=player_embedded{/youtube}

4. I Wanna Be Your Dog — The Stooges
Ako želite pron­aći krivca za uvri­ježenu pred­stavu o punk muzici po kojoj se ona sas­toji od samo 3 ako­rda, evo vam odgovor. The Stooges su kra­jem šezde­setih otvo­rili vrata punku i svemu što će doći s njim — nihilizmu, min­i­mal­nom muz­ičkom izrazu, šoki­ranju javnosti … Zatvorite oči i vid­jećete crno-​bijele slike indus­tri­jal­iziranih pred­građa i ner­voznog Iggya kako urla da želi biti vaš pas. Kon­trast između šarenog hipi LSD-​ovsko-​psihodeličnog pokreta i crno-​bijele mračne atmos­fere punka tre­bao bi se nazi­vati imenom ovog benda.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=BJIqnXTqg8I&feature=player_embedded{/youtube}

3. Pin­ball Wiz­ard — The Who
The Who su poz­nati možda najviše po energičnim nas­tupima i ten­den­ciji razbi­janja instru­me­nata na svo­jim nas­tupima. Zasig­urno jedan od najut­je­ca­jni­jih ben­dova šezde­setih god­ina, The Who je možda najbolje opisan riječima Eddia Ved­dera koji je rekao otpri­like: “Ono što mi najviše smeta kod Who-​a jeste kako su usp­jeli pro­tut­n­jati svim pute­vima roken­rola ne ostavl­ja­jući iza sebe ništa osim krhotina koje smo mi ostali usp­jeli pokupiti.” Da nije bilo ovog benda i nji­hovog bun­tovnog nas­tupa, vjerovatno se nikada ne bi pojav­ili ben­dovi kao što su Clash, Ramones, MC5, a pod znak upit­nika došao bi vjerovatno kom­ple­tan brit­pop fenomen. Pjesma Pin­ball Wiz­ard je vjerovatno najpoz­natija numera sa nji­hovog istoimenog rock-​opera albuma.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=4AKbUm8GrbM&feature=player_embedded#at=54{/youtube}

2. Like a Rolling Stone — Bob Dylan
Ako to nekome nešto znači, pjesma Like a Rolling Stone proglašena je najboljom rock’n’roll pjes­mom svih vre­mena u Rolling Stone mag­a­z­inu u konkuren­ciji 500 drugih numera. Neo­bično za duh vre­mena, ovo nije klasična ljubavna pjesma, nego napro­tiv gov­ori o dobros­to­jećoj ženi koja je bila oličenje lje­pote i njenom ličnom sunovratu. Karak­ter­is­tično za protestnog pje­vača Dylana, i u ovoj pjesmi pos­toji ref­er­enca na surovi život kojom oslikava mogućnost ispadanja iz kon­formizma i dodir sa život­nim teškoćama.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=g1s47L8DrJ0&feature=player_embedded{/youtube}

1. All Along The Watch­tower — Jimi Hen­drix
Pjesmu All Along the Watch­tower je orig­i­nalno napisao Bob Dylan u peri­odu u kojem se posve­tio mirni­jem, pro­duhovl­jenom životu, u kojem je napisao u niz drugih pje­sama sa aluz­i­jama na bib­li­jske motive. Verz­ija leg­en­darnog Jimia Hen­drixa sniml­jena pola godine nakon orig­i­nala postala je poz­natija od izvorne numere. U njoj je vjerovatno iskazana sva inge­nioznost gitarskog umi­jeća ovog vir­tuoza čija muzika i nakon pola stol­jeća uspi­jeva fascini­rati jed­nako kao i kada je stvarana. Nakon što čujete prve tak­tove zap­i­ta­jte se pos­toji li adek­vat­niji sound­track za šezdesete.

{youtube}http://www.youtube.com/watch?v=4AuxJH2Mj30&feature=player_embedded{/youtube}