Svijet stripova Iranke Marjane Satrapi

Strip Persepolis u kojem iranska autorica Marjane Satrapi oslikava svoje djetinjstvo u javnost je stigao već prije 11 godina. Ona sada u Njemačkoj predstavlja svoj novi film Kokoš sa šljivama.
 
Njezine usne obojene su žarkom crvenom bojom, a i obrve je naglasila usmjerujući njihove linije prema gore. "I kosu sam obojala u crno ", sa smiješkom kaže Marjane Satrapi dodajući: "Zamislite ovakvo lice uz sijedu boju kose. Nalikovala bih vragu!",  41-godišnja spisateljica stripova rado se smije iz sveg srca. "Volim život i budim se sa širokim osmjehom na licu. Prije nego postanem mrzovoljna treba mi dugo", kaže ona.

I cigareta u ruci svakako joj, kaže, podiže raspoloženje. "Pušenje mi godi, pa to se vidi! Mislim da dim 'konzervira' te da zato nemam bora", dodaje sa osmjehom Satrapi. Ova rođena Iranka već godinama uživa ugled poznate svjetske ličnosti, a  u Hamburg je stigla kako bi predstavila svoj novi film Kokoš sa šljivama, čija se radnja odvija 50-ih godina u Teheranu. "Fascinirana sam tim razdobljem", priznaje Satrapi.

Dom je dom
Dok jedan dio filma problematizira neuspjeh demokratije, drugi dio filma priča priču o neostvarenoj ljubavi između jednog violončeliste i djevojke po imenu Irane. Kroz motiv neostvarene ljubavi, Satrapi opisuje svoju strast prema rodnoj zemlji. Ona naime već godinama živi u inostranstvu - prvo u Austriji, a od 1994. godine u Francuskoj, gdje živi i danas. "Osjećam se kao biljka koju su iščupali iz zemlje i stavili je u vazu. Koliko god je njegovali, ona se nikad neće osjećati kao na domaćem tlu", kaže Marjane Satrapi. Kada misli na Teheran, kaže, uvijek se sjeća djetinjstva, visokih planina prekrivenih snijegom, zagađenog okoliša, karakterističnih zvukova i mirisa. "Mojem želucu je trebalo tri godine da se navikne na francusku kuhinju", kaže Satrapi.

Sloboda u egzilu
Crtačicu stripova, režiserku i scenaristicu proslavio je 2000. godine strip Persepolis. Kada je snimljen istoimeni film postala je traženija nego ikad. Iako ima francusko državljanstvo ne osjeća pripadnost ka francuskom društvu: "Nisam nikad osjećala posebnu pripadnost prema nekom društvu. Ovdje sam gdje sam i oko mene su moji prijatelji. To je moj život", priča autorica. No, ljudima koji i dalje žive Iranu, u zemlji u kojoj, kako kaže, nisu dobrodošli ljudi koji misle svojom glavom, ipak se duboko divi. "Divim se ljudima koji i dalje tamo žive. Meni je potrebna sloboda, u protivnom postajem agresivna i mrzovoljna", kaže ona.

Iransko proljeće
"Već me dugo strah otići u Iran jer nikad ne znam hoću li se moći vratiti u Europu", priča Satrapi koja prati zbivanja u ovoj zemlji i smatra da je Iran usprkos svemu ipak u boljem ekonomskom položaju od nekih drugih zemalja, iako, kako kaže " demokratija će zavladati tek kad zavlada i ravnopravnost između muškaraca i žena te kada one postanu samostalne i neovisne".