Predstavljamo strip: Družina od vješala

Ne može se pričati o stripu Družina od vješala bez da se spomene i Alan Ford, talijanski crnohumoristični strip Magnusa & Bunkera. Alan Ford je svoju popularnost stekao na području Italije, bivše Jugoslavije i djelimično Turske, zahvaljujući činjenici da je sa gledišta svog vremena ironizirao Ameriku kakvu su kroz filmove upoznali njihovi stanovnici. Alan Ford je kasnije pokušao i proboj na svjetsko tržište, ali sa nikakvim uspjehom. Družina od vješala je, za razliku od njega, kasnije postigla priličan uspjeh dobrim dijelom Evrope, dok je na glavnim Fordovim uporištima ostala prilično nepopularna.

Magnusov odlazak i osnivanje Geisa
U početku je planirano 24 nastavka stripa, da bi kasnije bili pretočeni u 20 zbog početnog slabog interesa talijanske publike, nenavikle na ovakav žanr. Kada se činilo da uspjehu Alana Forda neće biti kraja u skorijem vremenu, crtač Magnus (Roberto Raviola) napušta izdavačku kuću svoga prijatelja i kolege Bunkera i osniva vlastitu malu izdavačku kuću Geis, a kao razlog navodi zasićenost Alanom. Magnus eksperimentira sa mitologijom i erotikom, a Bunker nastavlja pisati scenarije za Alana, no uskoro zapinje u kolotečini i gubi se u hiperprodukciji čime serijal osuđuje na spori propast.

Zašto se ovoliko spominje Alan Ford u tekstu o Družini od vješala? Zato što, iako je potpuno drugačiji strip od Družine, na njemu je Magnus ispekao zanat i usavršio svoj crtački stil, s tim da je radeći Družinu na nju uticao i scenaristički - profiliranjem likova i ironičnim stavom. Sličnost je i lik Magnusa kao živčanog nosonje koji putuje svijetom lažno se predstavljajući kao kraljev izaslanik, likom i nosem portretiran kao neurotični Bob Rock u Alanu.

Marijela Jurela i prijevod sa balkanskim dijalektima
1977. Magnus uspostavlja saradnju sa Giovanniem Romaniniem, koji potpisuje scenarij i nastake je serijal epskog razmjera obilježen sjajnim crtežem i zanimljivom pričom. Družina od vješala (La Compagnia della Forca) na tržištu bivše Jugoslavije izlazila je u izdanju Vjesnikove (VPA) Superstrip biblioteke 1987.-88., deset godina nakon talijanske premijere. Vrlo originalno preveden od strane Marije Jurele (jezik varira od književnog ka svim hrvatskim dijalektima - usljed čega kmet Kruška, primjerice, govori zagorskim dijalektom, zavodnik Berto priča dalmatinski, malo "usporeni" kapetan Golijat priča kao Bosanac), serijal se sastoji od 20 knjižica sa po 125 stranica, jednakog formata kao i Alan Ford.

Družina od vješala je epsko, avanturističko, humoristično, možda čak i fantasy djelo sa svim značajnijim odrednicama žanra: družina sa zadatkom, veliki broj likova i sudbina, izmišljenih kraljevstava koja imaju uporišta u stvarnim zemljama i historijskim događajima. Također, Družina ima i svog hroničara - ostarjelog lešinara Supila, koji svojom pojavom i ciničnim komentarima dodatno začinjava priču. Ipak, Družinu od fantasy svijeta izdvaja paralela sa humorom Alana Forda, te se tako u stripu nalazi grupa potpuno različitih likova - kmet, bivši dželatov pomoćnik, ostarjeli štitonoša, krvnik koji je promijenio profesiju i postao kuhar, blesavi vojvoda, ratoborni kapetan i goropadna djeva.



Likovi su toliko oprečnog karaktera da zajedno jednostavno ne mogu funkcionirati, a da ne izbiju zanimljive situacije. Izvorna se družina, naime, raspada na više odvojenih skupina od kojih svaka tokom centralne priče ide odvojenim putevima ka odvojenim ciljevima, da bi se na kraju sasvim slučajno ujedinili u neočekivanom trijumfu. Na svom putu Obješenjaci će iskusiti puno magije, sresti lijepu zbirku zanimljivih likova, kako stvarnih, tako onih preuzetih iz raznih mitologija (Drakula, mletački Dužd, zmajevi, trolovi, kraljevi, prinčevi, veziri, zlodusi...), te ponekih originalnih koji su posve Romaninieva umotvorina, te proputovati skoro čitavu Evropu i dio Afrike i Azije, mijenjajući svijet svjesnim ili češće nesvjesnim uplitanjem.



Družina od vješala je rijetko duhovit, a istovremeno i inteligentan i maštovit strip čiji epilog dovodi do suza, a u kojem će svako pronaći nešto za sebe.