Pismo sinu iz 1748: Kako pristojno razgovarati

Savjeti koje je prije skoro 300 godina jedan savjesni otac napisao svome sinu, aktuelni su i danas. 

Riječ je o pismu britanskog Lorda Chesterfielda, koje je 1748 poslao svome sinu Philipu. Pročitajte: 

Dragi sine

Govori često, ali nikada dugo; u tom slučaju, ako ne ugodiš svojim slušateljima, barem ih nećeš umarati. Iznosi svoje mišljenje, ali nemoj gnjaviti društvo. Pripovijedaj vrlo rijetko, a i tada samo ako je priča vrlo primjerena situaciji i vrlo kratka. Izbjegavaj nebitne okolnosti i čuvaj se digresija. Često pribjegavanje pripovijedanju odaje veliki nedostatak mašte.

Nemoj nikada držati nikoga za dugme ili za ruku kako bi te saslušao; ako te ne žele slušati, bolje je da ti držiš jezik za zubima nego oni. Većina ljudi koji vole dugo pričati izdvoji nekog nesretnika u društvu (obično onoga koji im se čini najšutljiviji ili prvog susjeda), kako bi mu šaptali ili ga poluglasno obasuli bujicom riječi. To je krajnje neodgojeno, a donekle i prijevara, jer razgovor je zajedničko i opće dobro. 

Ako pak tebe zgrabi takav nesmiljeni govornik, strpljivo ga saslušaj i barem hini pozornost, ako je vrijedan truda, jer ništa mu neće ugoditi više od pažljiva slušanja, ali ga ništa neće ni povrijediti više od tvog odlaska usred razgovora ili ako otkrije tvoju nestrpljivost zbog muke kojoj te je izložio. 

Prihvati ton društva u kojem jesi  umjesto da mu ga sam namećeš. Ako imaš soli u glavi, pokazat ćeš to gotovo u svakom razgovoru; ako nemaš, bolje je besmisleno pričati o temi koju potaknu drugi, nego o temi koju sam odabereš.