Pet mitova o 'Pjesmi Evrovizije'

Večeras je u 21 sat drugo polufinale Eurovizije, kad ćemo saznati kojih drugih deset pjesama će u finale. Na polufinalnoj večeri održanoj u utorak u finale su se plasirale Moldavija, Litvanija, Irska, Estonija, Bjelorusija, Danska, Rusija, Belgija, Ukrajina i Holandija. Pored već plasiranih i 17 zemalja učesnica večerašnjeg polufinala, direktni finalisti su Italija, Švedska, Velika Britanija, Španija, Njemačka i Francuska. Tim povodom objavljujemo Guardianovu listu pet mitova koji se najčešće vezuju za ovu manifestaciju.

Eurosong - poraz zemalja bivše Jugoslavije

Mit br. 1: Istočna Evropa je “kidnapovala” takmičenje

Najčešći argument protiv regularnosti Eurosonga je da tu i nije toliko riječ o pjesmama, već o tome koja zemlja – najčešće iz Istočne Evrope – ima najveći broj prijateljskih susjeda, piše Tehnologija.me.

Istina: Čak i letimičan pogled na istoriju pobjednika pokazuje fatalnu grešku u ovom argumentu. U posljednjoj deceniji pobjednici su bili iz Švedske, Azerbejdžana, Njemačke, Norveške, Rusije, Srbije, Finske, Grčke, Ukarjine i Turske – prilično ravnomjerna pokrivenost Evrope, kad se sve uzme u obzir.

Mit br. 2: Svi glasaju za komšije

I jeste i nije tako. Istina je da Grčka rutinski najviše bodova daje Kipru, a Bosna Hrvatskoj, ali to nema mnogo veze sa nerazumnom lojalnošću već sa sličnim kulturnim miljeom.

Istina: Velika zvijezda u Švedskoj vjerovatno je zvijezda i u Norveškoj, a popularne melodije iz Litvanije sigurno se čuju i na letonskim radio-ćelijama. Prosta računica kaže da među 40 zemalja koje glasaju, nijedna nema dovoljno susjeda da trijumfuje samo na osnovu lokacije. Da je tako, jedna te ista zemlja bi pobjeđivala svake godine. Na kraju dana, uvijek trijumfuje pjesma koja se svidi najvećem broju gledalaca.

Mit br. 3: Sve je u scenskom nastupu

Dobra scenografija, kostimografija ili koreografija može da pomogne u predstavljanju pjesme i njenoj upamtljivosti, ali ako se sama melodija ne istakne, najčešće neće daleko da stigne.

Istina: Sjetite se prošle godine, kada su ruske „babuške”, o kojima se toliko pričalo, izgubile od Šveđanke Lorin čiji se „trik” sastojao u tome da sama stoji na sceni i odlično pjeva dobru, modernu, pop pjesmu.

Mit br 4: Svi mrze Veliku Britaniju

Blogger John P. Lucas piše da Britanci “vole kompleks dobre žrtve” i podsjeća da su tu zemlju posljednjih godina predstavljali Andy Abraham, “Scooch” i Josh Dubovie. Lucas je ironično naveo i sljedeće: “Naravno da je razlog zašto niko ne glasa za nas taj što smo napali Irak”.

Istina: “S druge strane, imali smo i neke zapažene nastupe: Jade Ewen je 2009. godine zauzela nevjerovatno 5. mjesto a Jessica Garlick je 2002. bila treća. Nisu bili ništa posebno, samo solidne numere koje su dobro izvedene. Ako hoćemo da prođemo bolje, moramo da budemo bolji”, piše Lucas.

Mit br. 5: Sve pjesme su očajne

To je u potpunosti svar ličnog ukusa. Međutim, raznolikost muzičkih stilova dovodi u pitanje svakog ko se smatra osobom otvorenog uma, a koji kaže da šou nema nikakvu vrijednost.

Istina: Kada ćete, inače, na jednom mjestu čuti hrvatsku klapu, francuski bluz, crnogorski rep, norveški elektro i makedonsku romsku muziku? Načuljite uši, slušajte bez predrasuda i možda ćete se prijatno iznenaditi.