Paša, jel' ono Cavalli!?

Ja sam naravno bila u ulozi modne žrtve, te me najviše zanimao slavni dizajner poznat kao balkanski bog sunca Ca. Iako mogu reći da njegove kreacije generealno nisu ono što bih ja izabrala za sebe (ipak, ne bih se bunila protiv jedne od onih dugih i lepršavih večernjih haljina), ovakva prilika se ne propušta. Ponekad zaista volim Sarajevo. Osim što je poznat kao kralj kiča, treba imati u vidu da je baš on 70ih godina izmislio i patentirao proces izrade printova na mekanoj koži, da je on u neku ruku izmislio patchwork (odnosno počeo ga koristiti u svojim revijama upotrebljavajući te komadiće kože koji bi ostali i zašivajući ih zajedno) koji je postao zaštitni znak hippie generacije, te da je početkom 90ih izazvao ponovnu pomamu za ispranim jeansom. On je jedan od onih dizajnera koji uživa celebrity status isto toliko koliko i njegovi celebrity prijatelji poput Madonne, Cher, Lenny Kravitza i još mnogih. Sviđalo se to nama ili ne, treba ga poštovati. On je prvenstveno modni velikan, a tek onda ljigavi ženskaroš, što je njegova privatna stvar. Njegov deda Giuseppe Rossi je bio poznati slikar, te se njegova djela nalaze u jednoj od najpoznatijih svjetskih galerija Uffizi Galeriji u Firenci. I sam Cavalli je veliki sakupljač djela moderne umjetnosti.

Press konferencija je išla uz standardno predstavljanje i pozdravljanje gostiju.

Nakon što je press konferencija otvorena za pitanja, uslijedilo je more pitanja kako za Blunta, tako bome i za Cavallija. U jednom trenutku mi je čak bilo i malo neugodno jer se pokazalo više interesa za Cavallija. Bilo je tu raznih pitanja kao npr. da li će nakon svoje posjete Bosni napraviti kolekciju inspirisanu ovom zemljom, na šta je on odgovorio da je tu čisto da se zabavi sa svojim prijateljima i da za jednu kolekciju treba napraviti mnogo više istraživanja, i da dva dana nisu dovoljna. Da li zna neke bosanske dizajnere? Ne zna. Da li ga zanimaju zemlje u tranziciji kao tržište?-Ne pretjerano, ali možda nekada bude i ovdje njegova radnja. Tu je zabave radi, a ne poslom. Da li ćete i vi otpjevati nešto na koncertu? Ne.

Pošto je gospođica koja je vodila pressicu najavila da će poslije ovog dijela gdje svi mogu pitati ptanja, samo James Blunt davati zasebne izjave, odlučim da se okuražim i maznem mikrofon, te barem postavim jedno pitanje koje me onako istinski zanima. Malo mi se zamaglilo pred očima, srce mi je počelo lupati, a dlanovi safunjati jerbo mi nije dobro od nastupa ovakve vrste. Ali, strahovi su tu da ih prevaziđemo. Uzimam mikrofon, i podižem drhtavu ručicu sa netom izmanikiram crvenim noktima.

Ja (na engleskom jeziku): Pitanje za gospodina Cavallija. Mnogo se prašine podiglo oko vaše kolekcije za ljeto 2007, jer kolekcija nije bila uobičajeni Cavalli glamazon već je bila puno mekša i romantičnija. Bez da izgubite vašu vjernu klijentelu, pridobili ste i neku novu. Kako ste se odlučili za takvu promjenu?

(atipični Cavalli look koji je otvorio kolekciju leto 2007)

Cavalli: Ah, konačno pravo pitanje. Ti mora da radiš za neki modni časopis.

Ja: Ne baš, ali studirala sam na Marangoniju (jbga, moraš malo šarmirati, pa izvlačim kartu svoje talijanske škole)

Cavalli: Aaa, Marangoni...Pa to je proizašlo iz želje da zaista razumijem žene. One žele izgledati sexy, a ja znam šta se ženama sviđa, a šta ne. Odjednom počeo sam shvatati, posebno u zadnjih par godina, da je ta linija između sexy looka i vulgarnog looka veoma tanka, i počeo sam shvatati da mnoge žene ne prepozanju tu liniju. Ponekad kada vidim odjeću u svojim revijama, vidim da je ta odjeća previše očita, previše providna, te sam u toj reviji za ljeto 2007 prikazivao kreacije u kombinaciji sa ravnim cipelama (tu ja malo upadam u riječ, i naglašavam svoj šok kada sam vidjela ravnu cipelu u njegovoj kolekciji). Shvatio sam da želim da mjenjam taj image, da na drugačiji način kažem nešto. Želio sam da sex postane sexualnost. Želio sa da dam više prostora glamuru i mašti jer krajnji rezlutat zna biti tako prekrasan. Mogu ti reći nešto o svojoj narednoj kolekciji...

Tu bivamo prekinuti, jer Cavalli se baš raspričao, treba dati prostora i drugima, a i ne bi bilo loše da se Bluntu postavi neko pitanje (što su Amra i Dino vrhunski odradili u kasnijem dijelu pressice). Počinje zbrka oko Blunta, ko je prvi na redu za izjave itd. Koristim trenutak i stvaram se pred Cavallijem, zahvaljujem mu se na odgovoru i predstavljam se, naravno. On mi govori kako sam "too professional for all this, and you must speak Italian as well". Ja govorim kako ne pričam talijanski, samo ga razumijem, a onda sav taj moj profesionalizam nagriza jedna provincijalna misao koju naravno zadržavam za sebe. Ona je bila nešto u stilu-Jarane, ako mi daš kakav posao, može i ko' čistačica, vidjećeš da ću ga proparlati za dvaes' dana. Motivacija je čudo. Profesionalizam je pobjedio, te sam ga ja samo zamolila za jednu fotografiju - čisto da je šaljem raji sa faxa jer će oni u potpunosti razumjeti tu montipajtonovsku situaciju. Da ne spominjem, kontrast njega nakvarcanog i zategnutog, i mene neispavane albino pećinske ribice koja je došla u pola 7 ujutro sa Dylanovog koncerta u Varaždinu i spavala ravno dva sata.



Gasha, radiosarajevo.ba