Obon - japanski dan Svih Svetih

Sredinom avgusta Japanci će obilježiti jedan od najvažnijih godišnjih praznika, Obon. Na sličan način kao što se na našim prostorima odaje počast preminulima na dan Svih Svetih tako se i u Japanu u skladu sa budističkim vjerovanjima dani od 13. do 15. avgusta posvećuju sjećanju na preminule članove porodice i dalje rodbine, prenosi Planb.

U dane Obona Japanci će posjetiti grobove svojih najbližih, urediti sama grobna mjesta, donijeti hranu i zapaliti svjetla u papirnim svjetiljkama kako bi se duhovi predaka mogli vratiti u svijet živih i družiti sa njima. Koliko je to bitan običaj pokazuju i različiti nazivi za svjetla koja se pale; za dozivanje duhova i vođenje do njihovih nekadašnjih mjesta boravišta pale se mukaebi svjetla, a nakon što Obon prođe pale se okuribi svjetla (odatle ime novijeg poznatog japanskog filma Okuribito odnosno Odlasci) kako bi se duhovi sigurno vratili u svoj svijet. Iako se radi o spomenu na mrtve, to je i velika prilika za okupljanje šire porodice, sa članovima koji žive udaljeni jedni od drugih, jer Obon je jedan od najvažnijih japanskih godišnjih praznika koji veliča porodicu i sjećanje na one kojih više nema.

Poput samog budizma i Obon je u Japan došao iz Kine, u legendi o Buddhinom učeniku Mokurenu. Njegova majka je po smrti pala u najdublji dio budističkog pakla, Pretu, gdje duše umrlih pate viseći naglavačke. Mokuren je zamolio samog Buddhu za savjet ne bi li njegova majka boravila dostojno u svijetu mrtvih i odgovor je stigao. Kako se se budistički svećenici povlače svakog ljeta na posebnu vrstu duhovnog pročišćenja Mokuren je morao odraditi njihove svjetovne poslove. Njegov odrađeni posao je primjećen i duh njegove majke je oslobođen. Mokuren je od sreće zaplesao i svake godine, na taj dan, je iznova obnavljao sjećanje na majku. Tokom vremena legenda je postala običaj u kojem su potomci obavezni olakšati posmrtni život svojim precima.



Jedan od običaja vezanih uz Obon je upravo taj Mokurenov ples ili Obon odori, a radi se o plesanju u kolu oko pozornice na kojoj nastupaju izvođači tradicionalnih minnyo japanskih pjesama ali i nešto modernijih, enka pjesama, vrlo sličnih našim šlagerima iz '60-ih. Obon odori se izvodi u čast preminulih i pravi je poziv na ponovno druženje sa njima, ovaj put u njihovom duhovnom obliku, naglašavajući time da se naši osjećaji prema njima nisu promjenili i da nam sjećanja na njih još uvijek puno znače.



Svakako najimpresivniji običaj Obona je toro nagashi; male papirne svjetiljke postavljaju se na dječije barčice i spuštaju niz rijeke, u jezera ili čak niz obalu mora. Posebno impresivno postaje navečer kada se svjetla jasno ističu u tami; ako dodamo tome i tiho pjevanje budističkih svećenika dobivamo zaista posebnu atmosferu. Ovako osvijetljene vodene površine postaju svjetlucave staze za duhove predaka pomažući im pronaći put do živih, makar i na tako kratko vrijeme kao što su tri dana Obona.