O sekularizmu i mjestu religije u javnom životu

U nedjelju, 5 juna 2011. godine, Svjetski kongres ateista u Dablinu razmotrio je i usvojio sljedeću deklaraciju o sekularizmu i mjestu religije u javnom životu. Pozivamo vas da o njoj raspravljate i promovišete je među svojim prijateljima i kolegama. Ukoliko ste član neke ateističke, građanske ili sekularne grupe, pozivamo vas da o njoj raspravljate i promovišete je među drugim članovima vaše grupe, medijima i političarima.

1. Lične slobode

(a) Sloboda savjesti, religije i vjerovanja privatna je i neograničena. Sloboda religijskog djelovanja treba da bude ograničena isključivo potrebom da se poštuju prava i slobode drugih.

(b) Svi ljudi treba da imaju slobodu da podjednako učestvuju u demokratskom procesu.

(c) Sloboda izražavanja treba da bude ograničena isključivo potrebom da se poštuju prava i slobode drugih. U zakonu ne treba da postoji pravo na “zaštitu od nanošenja uvrede”. Svi zakoni o bogohuljenju, nezavisno od toga da li su eksplicitni ili implicitni, treba da budu povučeni odnosno ne treba da se usvajaju.

2. Sekularna demokratija

(a) Suverenost države proizilazi iz naroda, a ne bilo kog boga ili bogova.

(b) U ustavu jedne zemlje religija treba da bude pomenuta samo u stavu da je država sekularna.

(c) Država treba da bude zasnovana na demokratiji, ljudskim pravima i vladavini prava. Javna politika treba da se kreira tako što se na činjenice primjenjuje rasuđivanje, a ne religijska uvjerenja.

(d) Vlast treba da bude sekularna. Država treba da bude strogo neutralna u pitanjima religije ili njenog odsustva, bez favorizovanja ili diskriminacije bilo koga.

(e) Religije ne treba da imaju bilo kakve finansijske povlastice u javnom životu, kao što su oslobađanje od poreza za vjerske aktivnosti, ili subvencije za promociju religije ili za vjerske škole.

(f) Pripadnost određenoj vjeri ne treba da bude osnova da neka osoba bude postavljena na bilo koju državnu poziciju.

(g) Zakon ne treba niti da daje niti da uskraćuje bilo koje pravo, privilegiju, autoritet ili imunitet na osnovu vjere ili religije ili odsustva bilo koje od njih.

3. Sekularno obrazovanje

(a) Državno obrazovanje treba da bude sekularno. Vjersko obrazovanje, ukoliko ga ima, treba da bude ograničeno na obrazovanje o religiji odnosno njenom odustvu.

(b) Djeca treba da se obrazuju o različitostima religioznih i nereligioznih filozofskih stavova na objektivan način, i ne treba tokom školskih časova da se formiraju u pripadnike bilo koje vjere.

(c) Djeca treba da se uče kritičkom mišljenju i pravljenju razlike između vjere i razuma kao putu ka sticanju znanja. Religija ne smije da ima uticaja na obrazovanje u nauci.

4. Jedan zakon za sve

(a) Treba da postoji jedan sekularni zakon za sve, o kome se odlučuje na demokratski način i koji se sprovodi podjednako za sve. Vjerski sudovi ne treba da imaju nadležnost za rješavanje građanskih pitanja ili porodičnih sporova.

(b) Zakon ne treba da kriminalizuje privatno ponašanje zbog toga što doktrina određene religije smatra takvo ponašanje nemoralnim, pod uslovom da to ponašanje poštuje prava i slobode drugih.

(c) Poslodavcima i pružaocima socijalnih usluga koji imaju religijska uvjerenja ne treba da se dozvoli diskriminacija po bilo kom osnovu koji nije relevantan za određeni posao.

Michael Nugent – Atheist Ireland, 08.06.2011.

The Richard Dawkins Foundation

Prevela Bojana Obradović, Peščanik.net.