Nakon 40 godina javilo se rusko lunarno vozilo 'Lunohod'

U svoje vrijeme sovjetski inžinjeri postavili su na uređaj, takozvani ugaoni odašiljač, predat francuskim kolegama. Ovaj jednostavni uređaj nalazi se napolju i "odbija" sve vrste zraka. Za razliku od ogledala, odašiljač "vraća" zrak nazad u istu tačku odakle je došao, piše B92.net.

Tako da je zadatak formulisan jednostavno: trebalo je osvijetliti Lunohod (ruski: Луноход, engleski "Moonwalker") laserom i uhvatiti njegov odraz.

Signal aparata bio je mnogo jači od drugih odašiljača na Mjesecu koje su ostavile posade Apola. Naučnici sa obje strane okeana uvjereni su da poslije 40 godina tišine sovjetski uređaj će još mnogo toga ispričati o Mjesecu

U praksi to je mnogo složenije: pogoditi uskim zrakom sa Zemlje sovjetski uređaj skoro da je isto što i pogoditi novčić sa udaljenosti od nekoliko kilometara. Francuzima je to pošlo za rukom. Za dvije i po sekunde slabi eho impulsnog zraka vraćen je na Zemlju, ističu naučnici. Mada je Mjesec okrenut Zemlji uvek istom stranom, ova vidljiva strana se malo okreće tamo i nazad, kao da se klati. Taj proces naučnici nazivaju - libracija. Pošto Lunohod bliže od drugih uređaja stoji ka ivici vidljivog diska, on će biti idealan instrument da se prouči ta pojava.


Foto: NASA

Mjesto gde se svojevremeno zauvijek zaustavio Lunohod dugo je bilo poznato samo približno. Teleskopi sa Zemlje ne mogu da ga vide. Bilo je poznato da je poslije spuštanja na Mjesec prešao više od 10 kilometara. Sedamdestih godina nije bilo tačne karte Mjeseca. Četrdeset godina kasnije sastavljena je karta i usaglašena njena veza sa koordinatnom mrežom. Date su nove koordinate svim objektima i određeno tačno mjesto Lunohoda.

Tek 2010. godine uređaj je primjećen na snimcima američkog mjesečevog satelita. Amerikanci su brzo utvrdili njegove koordinate i uspjeli da ga osvijetle laserom. To se desilo prvi put od 1971. godine, kada je prekinuta veza Lunohoda sa sovjetskim komandnim centrom.