Najbolji evropski romani u istoriji književnosti

Nastavljajući svoj serijal izbora najboljih romana, britanski Daily Telegraph objavio je ovog puta listu 15 najboljih evropskih romana, među kojima su se našla i remek-djela ruske književnosti, piše B92.

Bez rangiranja romana, objavljujući samo izbor 15 "najboljih romana" prema mišljenju svojih književnih kritičara, listu Daily Telegrapha otvara čuveno djelo Proces (1925) Franza Kafke. Već od samog početka, hapšenja bez objašnjenja Jozefa K, čitalac biva uvučen u ovo po mnogo čemu jedinstveno djelo XX vijeka, koje dočarava suludost svijeta u kojem živimo.

Objavljen u prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata, roman Zar je to čovjek (1947) donio je potresno svjedočanstvo o Auschwitzu. Ovo remek-djelo došlo je iz pera upravo bivšeg zarobljenika tog okrutnog logora, italijanskog pisca i naučnika Prima Levija.

Na listi se našao i roman Život: Uputstvo za upotrebu (1978) Francuza Georgesa Pereca, jedan od najuspješnijih književnih eskperimenata XX vijeka. Riječ je o svojevrsnoj književnoj slagalici čiji okvir predstavlja jedna kuća u Parizu i događaji koji se u njoj dešavaju tokom osam sati jedne noći, 23. juna 1975.

Otac svih savremenih romana, utjeha svih boraca sa vjetrenjačama i trn u oku svim vitezovima i viteškim pričama, Don Kihot (1605, 1615) Miguela de Cervantesa takođe se našao na listi. Kihota je teško ne voljeti, mnogo je lakše prepustiti se njegovim snovima o nekom ljepšem svetu.

Premda nije roman u klasičnom smislu, na listi se našla i zbirka eseja Ispovijesti (1782) Jean Jacquesa Rousseaua. Njegova prvobitna ideja da analizira sebe sa svim manama i vrlinama, prerasla je u niz eseja koji su na jedinstven način izmijenili razmišljanje tadašnje Evrope.

Za svoje mjesto izborio se i roman U potrazi za izgubljenim vremenom (1913 - 1927) Marcela Prousta. Transformacija introvertnog djeteta u umjetnika, uz brojna (tzv. nevoljna) sjećanja, uobličena su u, po mišljenju mnogih, jednom od najboljih romana, a svakako i jednom od najdužih.

Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984) Milana Kundere takođe se našla na listi, kojom evidentno dominiraju djela XX vijeka. Sofisticirano djelo, nalik povezanim esejima, predstavlja savršen otpor totalitarizmu u svim oblicima, sa nizom nevjerovatno zanimljivih, živih junaka, od Bethovena do jednog psa, koji se teško zaboravljaju.

Među predstavnicima ruskog dijela liste izdvaja se Ana Karenjina (1877) Lava Nikolajeviča Tolstoja, remek-djelo koje i decenijama od objavljivanja realistično slika ne samo rusko društvo, već sve ljudske duše ophrvane sredinom i promjenljivim vremenima koja se iznova vraćaju.

Uz ovaj ruski klasik na listi se našao i mlađi grčki stub književnosti, roman Grk Zorba (1946) Nikosa Kazancakisa. Grčka svakodnevica, dočarana kroz lik razigranog Grka, čovjeka od gume, dočarana je uz grčko gostoprimstvo, pobožnost i nasilje.

Najstariji predstavnik evropske književnosti na listi je renesansni klasik Dekameron (1351 - 1353) Giovannija Boccaccia. Mreža sačinjena od sto isprepletanih priča, koje su međusobno pripovijedali stanovnici Firence krijući se od kuge, pretvorila se u jednu od najboljih slika ljudske duše i prirode, ali i ljudskog društva u cjelosti.

Uz ovaj italijanski klasik na listi stoji još jedno djelo italijanske književnosti XX vijeka, roman Ako jedne zimske noći neki putnik (1979) Itala Calvina. Baš kao što vi nabavite primjerak romana, nabaviće ga i glavni junak, i baš kao što vama nedostaje jedan dio priče - on nedostaje i glavnom junaku, zbog čega zajedno krećete na nevjerovatno zabavno putovanje kroz parodije svih tako prepametnih evropskih književnih trikova.

Još jedan je ruski klasik na listi, roman Zločin i kazna (1866) Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Čitali ga kao krimi priču, kao uzbudljiv psihološki roman, kao rat sa razjarenim idealima i protiv njih… Svejedno je, uživaćete u ovom britkom i slojevitom slikanju ruske duše.

Princeza de Cleves (1678), za koji se vjeruje da ga je napisala gospođa La Fayette, priča je o ženi koja živi za svoju ljubav i boriće se za nju bez obzira na cijenu, važi za prvi psihološki roman.

Roman Mihaila Jurjeviča Ljermontova Junak našeg doba (1839) nije samo junak našeg, već i svakog doba. Djelo prikazuje zatvoren krug pripadnika plemićke klase čiji je “portret sastavljen od poroka sveg našeg pokoljenja”.

Ispovijesti varalice Felixa Krulla (1954) Thomasa Manna posljednji je roman koji je ušao u odabrano društvo. Mannova posljednja, vjerovatno na svoj način i najzabavnija knjiga, traži odgovor na jedno od najvećih pitanja koje muči pisca - da li su umjetnici lažovi? A uz to i - hoće li dekadencija uništiti Evropu? Put do odgovora na ova pitanje je u obličen u jednu od najboljih književnih avantura.