Moguće je stvarati lažna sjećanja?

Još 1940-ih neurohirurg Wilder Penfield otkrio je, kada je stimulisao različite dijelove mozga sa električnim šokovima, kako su se njegovi pacijenti sjećali raznih informacija kao što je na primjer miris kolača. Od tada su dvije studije pronašle dokaze da podrže teoriju o mjestu za pohranu memorije na koju je Penfield naišao. Istraživanje na miševima je pokazalo da je moguće manipulisati ćelijama mozga da bi napravili lažna sjećanja.

Mark Mayford iz istraživačkog instituta u Californiji i kolege genetski su modificirali miša da bi se njegovi neuroni, nakon što se upale, upalili još jednom kada se u mozak ubrziga droga, piše Newscientist.com.

Tim je stavio miševe odvojeno u kutije koje su bile izložene boji i mirisu po kojima su neuroni pravili sjećanja. Zbog toga što su ti neuroni paljeni tokom pravljenja sjećanja, oni su mogli biti opet aktivirani ubrizgavanjem droge, što je dozvolilo istraživačima da naprave izmišljeno sjećanje o kutiji.

Poslije su istraživači stavili svakog miša u drugu kutiju, sa drugim bojama i mirisima. Ubrizgali su drogu i napravili da se miš sjeća prve kutije, a onda mu dali mali elektrošok.

Normalno, šok bi djelovao tako da se miš boji svog novog okruženja - druge kutije. Ali ne i u ovom slučaju: kada je miš bio podvrgnut elektrošoku sjedio je u drugoj kutiji, sjećajući se prve. Vremenom je razvio pomiješani strah od obje. Jedini put kada bi miš paničio bio je kad je bio u drugoj kutiji a droga ubrizgana.

Mayford tvrdi da "hibridna", lažna sjećanja sugerišu da dvije različite grupe neurona obrađuju svako sjećanje i da se ne miješaju jedni s drugima.

"To zvuči kao kad bi moja majka rekla da ako se želim sjetiti nečega da idem na mjesto gdje sam to naučila", rekla je Sheena Josselyn iz Bolnice za bolesnu djecu u Torontu. "Činjenica da možete uključiti nove dijelove informacije u sjećanje ostvara cijeli novi svemir za istraživanje."

Susumu Tonegawa sa Instituta za tehnologiju Massachusettsa govori o drugačijem načinu za stvaranje lažnih sjećanja. Miševi su genetički obrađeni tako da, kada naprave sjećanje o kutiji, neuroni koji su se oformili postaju im osjetljivi na svjetlo.

Dok je miš stvarao sjećanje o kutiji Tonegawin tim mu je davao elektrošok, a zatim ih stavili u drugu kutiju i izložili pulsevima svjetla kroz optička vlakna ugrađena u mozak miša. Ovo je aktiviralo neurone povezane sa tim sjećanjem i bez obzira na mjesto gdje se nalazio miš bi se "zaledio", prestravljen od šoka.