Kratki animirani horori za odrasle

Ko god voli animaciju mora biti žalostan što se kod nas kino animacija povezuje isključivo s djecom. Za razliku od Japana ili Francuske, ovdje je prevladao američki koncept po kojem je kino crtić uvijek za djecu, pa je rijetko zadovoljstvo kad naiđe crtić za odrasle.

Dekadentni nokturni

Jedna od takvih iznimki je i francuski omnibus Strah(ovi) od tame. Riječ je o dugometražnoj animiranoj kompilaciji crtanih horror priča koju potpisuje šest autora iz Francuske, SAD i Italije - Blutch, Charles Burns, Marie Caillou, Lorenzo Mattotti i Richard Mc Guire, te autor animiranih poveznih špica Pierre Di Sciullo.

Autori su uglavnom došli iz stripa i ilustracije, a zadatak im je bio napraviti kratku priču strave, a provodna nit projekta bio je i vizualni štih. Iako likovno različiti, svi su filmovi dominantno crno-bijeli i u njima prevladava ozračje dekadentnog nokturna.

Sve to zvuči kao sjajan koncept, ali rezultat je više zanimljiv nego dobar. Kad čovjek gleda Strahove od tame, neće mu na um pasti žanrovska tradicija, Bela Lugosi, Karloff ili Siodmak, pa ni Carpenter.

Uspjeli dojmovi jeze

Francuski film prije će ga podsjetiti na simbolističku prozu jeze, na Maupassantovu Horlu, ili pak Galovića, Gjalskog i Donadinija. Neki od djelića film vizualno su nadahnjujući, u nekima je ozračje neopipljive jeze uspjelo, no priče su najvećim dijelom i pripovjedački nekompetentne, i prije uznemirujuće nego zbilja strašne. Peur(s) du noir još je jedna potvrda da animacija zahtijeva script-doctoring i dramaturgiju kao i igrane vrste, te da u animaciji često narativno umijeće zaostaje za likovnim majstorstvom.

jutarnji.hr/radiosarajevo.ba