Katolici danas proslavljaju Uskrs

    Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela,
    nek uskliknu službenici Božji
    i za tolikog Kralja neka jekne trublja spasenja!

Danas zapadna Crkva slavi blagdan uskrsnuća Isusa Krista koje se, prema Novom zavjetu u Bibliji, dogodilo tri dana nakon Kristova raspeća na Golgoti. Blagdan je to koji slavi radost, onu koja dolazi nakon dugog perioda patnje.

Redakcija Radio Sarajeva svim vjernicima katoličke vjeroispovijesti želi Sretan Uskrs

U kršćanstvu se tako i slavi, nakon 40 dana korizmenog posta i molitve, a uvijek se proslavlja u nedjelju, poslije prvog punog mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice i iz tog razloga Uskrs može biti na bilo koji datum između 21. marta do 25. aprila; razlika između Uskrsa i Vaskrsa predstavlja razliku između Gregorijanskog (katolici) i Julijanskog kalendara (pravoslavci).

Vazmeno trodnevlje

Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti, koja vuče korijene iz staroslavenskog u kojem je glagol *krьsnǫti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji glagol. Engleska riječ Easter i njemačka Ostern vuku etimologiju od imena saksonske božice Eastre koja je bila slavljena za vrijeme proljetnog ekvinocija

Uskrsu prethodi, a nakon okončanja korizme - Cvjetnica, zatim Velika nedjelja u kojoj je Vazmeno trodnevlje - Veliki petak, Velika subota i, na kraju, Uskrs, poslije kojeg slijedi Uskrsni ponedjeljak.

Tradicionalna priprema Uskrsa počinje bdijenjem i Velikom subotom; uskrsna se vatra na misi pali na žutoj ili bijeloj svijeći. Često su na svijeći križ sa naznakama pet Isusovih rana i grčka slova alfa te omega koja znače da je Isus početak i kraj. Kako se Uskrs smatra savršenim trenutkom krštenja na toj se misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete. Na samu se nedjelju pjevaju veselije i svečanije pjesme te slavi samo uskrsnuće.


Uskršnje svijeće

Pashalna homilija iz 2. vijeka jedan je od najstarijih izvora koji govore o Uskrsu, a Sokrat Skolastik dvjesto godina kasnije navodi da se proslava Uskrsa rodila iz lokalnog običaja, „Slavlje je bilo univerzalno - samo su pojedinosti vezane uza njega bile lokalizirane.“

Historija pamti i brojne prepirke oko datiranja ovog blagdana. Prvi nicejski sabor je još 325. raspravljao o datumu, srednji vijek je pojednostavio pravilo, a čak je 1997. u Siriji na Svjetskom crkvenom kongresu donesena nova metoda koja bi trebala ukloniti nesklad zapada i istoka. Početak reforme predložen je 2001, ali još nije usvojen

U Bosni i Hercegovini, uz slavlje Uskrsa veže se ukrašavanje pisanica, tj. farbanje jaja, najčešće crvenom, zelenom i plavom bojom. Na njima se obično nalaze crteži zečeva, pilića... Pisanice su simbol života koje su se nekad bojale prirodnim bojama, a i danas je to ovdje čest običaj.

Prirodne boje i vosak

Najčešće, jaja se boje ljuskama crvenog luka, hrastom, koprivom, a nekad se, prije bojenja, znaju premazati voskom kako bi ono ostalo prirodne boje. Nakon toga, jaje bi se umotalo u komad platna u kojem je djetelina ili neki cvijet čiji bi otisak ostao na pisanici.



Što se tiče objašnjenja drugog, više zapadnjačkog simbola Uskrsa – zečića, ono bi se moglo naći u saksonskom festivalu Eastre, božice proljeća čiji je simbol – zec. Simbol plodnosti, zec je postao simbol i američke proslave Uskrsa kada su Nijemci koji su naselili Pennsylvaniu 1700-tih donijeli priču iz domovine o „osterhaseu“, mitskom zecu koji liježe jaja, koju su posebno zavoljela djeca.

Pa je tako u Sjevernoj Americi najpoznatiji uskršnji običaj lov na pisanice - roditelji ili rodbina skriju ofarbana jaja u kući ili dvorištu, a potom ih djeca traže.

Najskuplje uskršnje jaje, koje će započeti legendarnu kolekciju draguljarskih umjetnina, jeste ono koje će ruski car Aleksander III 1885. naručiti za suprugu Mariju, kao uskršnji dar. Naručit će ga od Petera Carla Fabergea, koji će ih nastaviti proizvoditi sve do 1917; u srednjem vijeku, jaje je bilo prva hrana koja bi se jela nakon korizmenog posta, posvećena od strane sveštenstva

U Nizozemskoj i Švedskoj dječacima simbolički "praše tur" da bi ih se naučilo ponašati, a Norveška, zanimljivo, na Uskrs voli rješavati zločine - na televiziji idu detektivski filmovi, časopisi objavljuju kriminalističke priče, a čak i kartoni mlijeka imaju priče o neriješenim ubojstvima.

U Finskoj i Švedskoj djeca se oblače kao vještice i skupljaju slatkiše od vrata do vrata. Polinežani na Veliku subotu vade školjke iz mora, krste ih, a onda vraćaju u more gdje vjeruju da imaju moć uskrsenja.