Između genijalnosti, kiča i seksizma: Benny Hill

Teško je to zamisliti, ali nekada nije bilo tako da ste mogli izabrati jedan od stotinjak kanala ili s YouTubea pustiti ono što vam se gleda. Kad su početkom sedamdesetih u naše kuće stidljivo počeli ulaziti televizori u boji, postojala su dva programa, koji su se, naravno, zvali Prvi  i Drugi program. Promicale su slike kongresa, sjednica, izvještaji iz uspješnih fabrika i (ne)razvijenih komuna i tek tu I tamo bi se našao prostor za nešto “smiješno”, provale koje su se u to doba zvali skečevi.

On, Benny Hill, bio je simpatični debeljko koji se počeo ukazivati u Nedjeljnom popodnevu, emisiji koja je služila za opuštanje radnog naroda i laganu pripremu za nastupajuću radnu sedmicu. I to po receptu: red razgovora, red putopisa iz kakve egzotične zemlje i red provala u kojima Benny obično glumi slugu – batlera koji uglavnom razmišlja kako će stići neku od služavki, u čemu ga u stopu prate ljubomorna žena i stari čangrizavi lord koji ga obično na kraju utepaju  po glavi oklagijom, veknom hljeba ili nekim drugim odgovarajućim predmetom.

Slike potjere (odnosno) naganjavanja bi obično bile ubrzane, a sale su se najčešće svodile na ismijavanje fizičke boli, ubadanje iglom ostalom u garderobi u umjesto telefona ili stajanje na vrtne grablje čija drška obično završava u nosu. Ipak, na kraju simpatični debeljuca tu i tamo završi ljubakajući se u budžaku blago nadmudrivši svoje “protivnike” , a tu i tamo ispljeska nekoga od njih po (ćelavoj) glavi.

No, ispod naizgled banalnog i profanog humora krio se, po svemu sudeći, veoma ozbiljan umjetnik koji bi danas napunio 90 godina i koji je ostavio dubok trag u povijesti komedije. Krenuo je kao radio – voditelj, a u format kombinacije vica, parodije i insinuacije u kojima je obično sam igrao glavne likove u najširem mogućem dijapazonu: od smotanog mljekara koji naganja žene, kauboja na granici idiotizma, preko mađioničara koji se koristi raznim trikovima.

Danas bi mu bilo 90 godina...

Uvijek omiljen svuda po svijetu gdje su se njegovi prorgami mogli vidjeti, u Engleskoj je Hill skoro uvijek bio na meti kritike: novine su o njemu često pisale kao o banalnom podebelom čičici čiji se humor bazira na naganjavanju: “šta ima smiješno u tome da pet dugonogih cura opkoli i umlati matorog p…nju”, dok su se feministkinje otvoreno protivile showu “čija je glavna nota – seksizam.”

Sve do godine njegove smrti, 1992. BBC nije odao počast niti prikazao integralne verzije njegovog showa. Bio je na standbyeu prije stand – up komedije, ali i stekao zavidnu reputaciju, kako među publikom širom svijeta, tako i među nekim velikim i značajnim umjetnicima, koji su odavali neskriveno poštovanje za ovog komičara: Charlie Chaplin, Michael Jackson, Michael Caine, Snoop Dogg, romanopisac Anthony Burgess, pisac, novinar i satiričar Walter Cronkite nisu krili svoje oduševljenje ovim majstorom skeča.

Alfred Hawtorne alias Benny Hill umro je 20. aprila 1992. ne  dočekavši da u domovini u kojoj je zasmijavao ljude više od 40 godina o njemu bude snimljen veliki dokumentarac. Sahranjen je u Southamptonu, sa zlatnim nakitom koji je za života obožavao i koji su lopovi opljačkali dan odmah ujutro nakon njegovog pogreba.

Za njegov su humor govorili da je između kiča i seksizma, ali je nasmijao milione ljudi. Danas bi mu bilo devedeset godina. Za one koji ga ne znaju, evo jednog od njegovih skečeva i malog užitka za one koji ga se sjećaju. So long, dear Benny.