Godišnjica napada na Michelangelovu Pietu

Na današnji dan prije 41 godinu, 21. maja 1972, u bazilici Svetog Petra u Vatikanu, pomahnitali Mađar Laszlo Toth zadao je 12 udaraca čekićem Michelangelovoj čuvenoj Pieti, ozbiljno oštetivši renesansno remek-djelo.

Kako bi obilježio taj događaj, Muzej Vatikana je danas održao seminar posvećen statui, nemilom incidentu kao i potonjoj restauraciji, koja važi za jednu najdelikatnijih i najkontroverznijih u istoriji.

U napadu na skulpturu, koja prikazuje Bogorodicu koja u naručju drži tijelo mrtvog Isusa nakon što je skinuto sa krsta, poremećeni geolog je razbio njenu lijevu ruku i šaku.

Toth, koji je naizmjenično tvrdio da je Isus Hrist i Michelangelo, polomio je i nos Bogorodice na tri dijela i na podu ostavio još 100 mermernih krhotina.

Vidjevši skulpturu, koja je tako realistična da posmatrač može da osjeti uvojke Isusove kose i mekoću Bogorodičinih usana, istoričar umjetnosti Giorgio Vasari je 1550. napisao: "Pravo je čudo da jedan prethodno bezobličan kamen može biti pretvoren u takvo savršenstvo, koje čak i priroda ponekad teško dostigne".

Nakon napada došlo je do podjele među istoričarima umjetnosti i restauratorima. Dok su jedni tražili da se skulptura obnovi, drugi su, pak, zahtijevali da se ona ne dira i ostane kakva jeste, kako bi svjedočila o činu nasilja.

Presudio je Vatikan, koji je naredio da se skulptura podvrgne "integralnoj restauraciji", tj. da se popravke obave na način da se golim okom ne mogu vidjeti nikakvi tragovi napada.

Direktor muzeja Vatikana Antonio Paoluci kazao je da bi za bilo koju drugu statuu bilo prihvatljivo ostaviti vidljive tragove napada, ali ne i za čudo umjetnosti kakva je Pieta.

Nazareno Gabrielli, jedini preživjeli član tima koji je radio na restauraciji statue između 1972. i 1973. godine, kazao je da je bilo jako puno teških trenutaka za vrijeme rasprave o budućim radovima, puno strepnje i iznenađenja tokom laboratorijskih eksperimenata.

Koristeći postojeće fotografije, restauratorima je bilo potrebno pet mjeseci samo da bi identifikovali dijelove i fragmente, od kojih su pojedini bili veličine nokta. Restauracija je obavljena na licu mjesta, u bazilici, kako se statua ne bi pomjerala.

Nakon višemjesečnog mrkotrpnog rada, polomljeni dijelovi i krhotine vraćeni su na mjesto i pričvršćeni posebnim, nevidljivim ljepkom i prahom, napravljenim od iste vrste mermera.

Deset mjeseci nakon vandalskog čina Pieta je ponovo izložena u javnosti, ali ovog puta iza staklene vitrine otporne na metke, gdje je od tada svake godine vidi nekoliko miliona ljudi.