Godišnjica atentata na Gaja Julija Cezara

Gaj Julije Cezar bio je rimski vojskovođa i državnik koji je udario temelje rimskom imperijalnom sistemu, a poticao je iz ugledne patricijske porodice Julijevci. Rođen je 12. ili 13. jula (mjesec je kasnije i dobio ime po njemu) 100. godine p.n.e.

Kao patricij i nećak konzula Marija dobio je solidno obrazovanje naučivši heberijski i galski jezik. Na Rodosu je studirao retoriku kod slavnog govornika Apolonija Moloa. U Rim se vratio 73. godine p.n.e. i radi kao advokat. Radeći advokatski posao istaknuo se kao žestoki kritičar i protivnik korupcije u politici. Ženio se četiri puta. Njegova prva žena Kornelija preminula je 58. godine p.n.e tokom porođaja. Nakon njene smrti oženio se Pompejom, unukom diktatora Sule. Brak nije dugo trajao jer se Cezar razveo od nje zbog glasina koje su kružile o njoj. Zatim se 59. godine p.n.e. oženio Kalpurnijom, a taj brak je bio (za razliku od prethodna dva) motiviran političkim razlozima.

Burna i brza karijera
Kako nije imao muških nasljednika u svojoj je oporuci napisao da njegov nasljednik treba biti njegov rođak Oktavijus. Kasnije će Oktavijus postati prvi rimski car (pod imenom August). Burna je i brza bila Cezarova karijera. Godine 85. p.n.e. bio je flamen dialis, ali mu je diktator Sula oduzeo čast i imanje. Kao vojnik zatim odlazi u Malu Aziju i za hrabrost u operacijama oko Mitilene dobiva priznanje corona civica. Na putu iz Rima na otok Rodos (75. god. p.n.e.) iskazao se junaštvom u sukobu s gusarima.

Sa Rodosa je prešao u Malu Aziju i sudjelovao u trećem pohodu protiv Mitridata. Za pontifeksa je izabran 75. godine p.n.e, a zatim za vojničkog tribuna. Godine 68. p.n.e postao je kvestor u Španiji, a 65. godine p.n.e. kurulski edil (kada je stekao veliku popularnost zbog svoje ljubavi prema gladijatorskim igrama). Dvije godine kasnije 63. p.n.e. postaje pontifeks maksimus. Iste godine rimski političar Lucije Sergije Katalina optužuje Cezara i Krasa za kletvu. Ciceron traži smrtnu kaznu za obojicu, ali su na kraju i jedan i drugi oslobođeni. Godine 62. p.n.e. Cezar postaje pretor u Rimu i propretor u Španiji, gdje pacificira buntovna plemena i preuređuje finansijsku administraciju. Dvije godine kasnije (60. p.n.e.) sklapa s Pompejem i Krasom tzv. prvi trijumvirat.

Kako bi ojačao međusobne veze Cezar je svoju kćerku Juliju udao za Pompeja. Godine 59. p.n.e. kao konzul, proveo je demagoški agrarni zakon. Godinu kasnije (58. p.n.e.) imenovan je guvernerom Galije (na tom periodu zasnovan je čuveni strip Asterix). U to doba Keltska Galija na sjeveru još uvijek je bila nezavisna od rimske vlasti, ali su Aedui, pleme rimskih saveznika, zatražili pomoć od Cezara (još u prvoj godini njegove guvernerske vladavine) kako bi porazili drugo galsko pleme - Helvete. Cezar je Keltsku Galiju osvojio sa šest legija porazivši tako Helvete i natjerao ih na povlačenje. Zatim je porazio njemačke snage pod vodstvom Ariovistusa.

Kraj trijumvirata
Dok je Cezar bio u Galiji njegovi simpatizeri pokušavali su dominirati političkim dešavanjima u Rimu. To je prijetilo Pompejevoj i Krasovoj poziciji i postalo je neophodno da se trojica vođa susretnu, što se i dogodilo u mjestu Luca 56. godine p.n.e. Taj je susret doveo do privremenog smirenja trzavica. Odlučeno je kako će Cezar nastaviti vladati Galijom narednih pet godina, dok će Pompej i Kras biti konzuli do 55. godine p.n.e., a nakon toga njih će dvojica preuzeti upravljanje provincijama. Kako je i bilo dogovoreno godine 55. godine p.n.e. Kras je prezeo upravu u provinciji Siriji gdje je uskoro i poginuo (53. godine p.n.e. kod Kartage) u ratnim sukobima. Smrću Cezarove kćerke Julije (54. godine p.n.e.) prekinute su rodbinske veze Cezara i Pompeja te je nakon Krasove smrti (čime je prekinut trijumviratski ugovor) sve bilo spremno za građanski rat.

Prvo je Pompej zatražio od Cezara da napusti svoju dužnost u Galiji. Na to je Cezar predložio da obojica istovremeno daju ostavke na svoja mjesta, ali je to Pompej odbacio. Nakon toga Senat poziva Cezara da podnese ostavku i napusti vojsku ili će se u suprotnom smatrati javnim neprijateljem. Tribuni koji su bili Cezarovi simpatizeri, glasali su protiv ove odluke, ali su nakon toga bili prisiljeni napustiti prostorije Senata. Zatim je Senat Pompeju povjerio upravljane državom. Početkom 49. godine p.n.e. Cezar je prešao Rubikon (tada je izrekao čuvenu izreku Alea jacta est - Kocka je bačena), mali potok što je dijelio njegovu provinciju od Italije i bez poteškoća krenuo prema jugu. Kada je vidio kako ne može zaustaviti Cezarov proboj Pompej je pobjegao u Brindisium, a onda u Grčku. Tri mjeseca kasnije Cezar je bio gospodar Italije. Nakon toga njegove su snage zauzele Španiju i ključnu luku Massaliju (današnji Marseille). Osiguravši tako zaleđe u Italiji, Africi i Španiji, krenuo je u potjeru za Pompejom i pobjedio ga (48. godine p.n.e.) u bici kod Farsala u Tesaliji. Potjeru je nastavio ka Egiptu (Pompej je ubijen kod Peluzija u Egiptu) gdje je svladao egipatsku vojsku i svojoj saveznici Kleopatri, kćerki kralja Ptolemija XII., prepustio 47. godine p.n.e. upravu.

"Veni, vidi, vici" i "Zar i ti, sine Brute"
Zatim je sredio prilike u Judeji i Siriji te pobijedio pontskog kralja Franka 47. godine p.n.e. kod Zele. Odatle potječe njegova čuvena poruka Senatu: "Veni, vidi, vici" (Dođoh, vidjeh, pobjedih). Malo je poznato da je te riječi Cezar ustvari uputio na grčkom jeziku koji je tada bio u modi među rimskom gospodom: "Elthon, eidon, enikesa".

Vrativši se u Rim postao je vojni diktator i porazio protivnike u Africi (46. p.n.e.) i Španiji (45. p.n.e.) uništivši tako i posljednje ostatke republikanske vojske. Na taj način postao je aposlutni monarh. Proglasio je opću amnestiju, reformirao sudstvo, uveo novi kalendar (tzv. julijanski kalendar), porezni sistem, povećao broj senatora, sponzorisao veteranske kolonije, ublažio oštre propise za sticanje statusa rimskog građanina i spremao mjere za osiguranje granica. Ipak, brojne senatorske porodice smatrale su kako Cezar ugrožava njihove pozicije ovlastima koje posjeduje, a strahovali su također da će Cezar uzeti titulu kralja (rex), koju su oni kao republikanci mrzili.

To je dovelo do zavjere senatora. Cezar je  ubijen na vrhuncu moći, 15. marta 44. godine p.n.e, a ubili su ga zavjerenici iz patricijskih redova (pristaše republikanca) na čelu s Brutom, Kasijem i Trebonijem na ulazu u Senat. Navodno je tada izrekao svoje čuvene posljednje riječi: "Zar i ti, sine Brute".