Dioklecijanova palača, zdanje pod velom tajne

Za Dioklecijanovu palaču, najočuvaniji kasno-antički kompleks na svijetu, sinonim za staru gradsku jezgru današnjega grada Splita, vežu se pitanja o tačnom vremenu njene gradnje, ali i smrti Dioklecijana, rimskog vladara koji je dao sagraditi.

Historičari ne raspolažu sa preciznim podacima o vremenu gradnje palače niti o posljednjim godinama i okolnostima smrti Dioklecijana, ali je poznato da ova palača tokom svog vijeka od 1.700 godina, nikada nije bila napuštena, što je pomoglo njenom očuvanju od nestanka.

Brojne se zanimljivosti, priče i legende vežu za ovo zdanje, tako da je palača Dioklecijana i u današnje vrijeme ogrnuta plaštom misterije, a jedna od zanimljivosti u vezi sa ovom građevinom je i podatak da je palača dnevno opskrbljivana količinom vode, dovoljnom za današnji grad Split u cjelosti.

Ova palača, koja je plijeni pažnju turista iz cijelog svijeta, privukla je pažnju i ekipe agencije Anadolija koja je o toj građevini razgovarala sa muzejskom pedagoginjom Goranom Barišić Bačelić u Muzeju Grada Splita u kojem su smješteni neki od predmeta iz palače.

„Bez obzira na to koliko mi danas jako puno toga znamo o palači, puno su arheološka i povijesna istraživanja pokazala, još uvijek ima puno, puno otvorenih pitanja koja mi i dana danas pokušavamo rješavati, a sigurno će ih rješavati još neke generacije osim nas. Još uvijek se istražuje i još uvijek je ona jedan izazov za sve one koji pokušavaju protumačiti onu njenu izvornu povijest iz vremena Dioklecijana“, pojasnila je Bačelić.

Prema njenim riječima, Dioklecijanove posljednje godine u palači su za javnost danas nepoznate jer se ne zna način na koji je umro kao i godina gradnje ove palače.

Misteriozne okolnosti smrti

„Ne znamo okolnosti njegove smrti ali smatra se da je bio pokopan u mauzoleju, dakle u možda najreprezentativnijoj građevini unutar Dioklecijanove palače, u jednoj osmerokutnoj formi i da je pokopan u porfirnom sakrofagu. Mi danas ne znamo gdje je završio taj sakrofag, pronađeni su neki dijelovi porfira, pa danas istraživači pokušavaju rekonstruirati kako je to izgledalo. Ali okolnosti smrti zapravo ne znamo“, objasnila je Bačelić tajanstveni period vezan za Dioklecijana.

Prema njenim riječima, zanimljivo je i to da kako su bile te dramatične godine, vlada interesovanje šta je zapravo uslijedilo nakon Dioklecijanove smrti, kako je palača „živjela“ u stoljećima nakon njegove smrti.

„Mi danas kada gledamo Diklecijanovu palaču, kada je promatramo, kada o njoj pričamo, kad njome šetamo, mi zapravo vidimo samo arhitekturu i arhitektonske ukrase. Nemamo nikakvih kasno-antičkih rimskih skulptura koje bi bile izvorne iz vremena Dioklecijana“, kazala je Bačelić.

Govoreći o toj temi, Bačelić je istakla da su skromni ostaci nekakvih mozaika, skromni su ostaci zidnih slika, a to sve upravo zbog toga što je ta velika promjena sa pogantstva na kršćanstvo i taj strašan ugled Dioklecijana kao groznog progonitelja kršćana prouzročio to da se njegov trag pokušava zapravo izbrisati iz njegove palače.

„Tako da je danas vjerovatno većina tih skulptura uništena, jedino ono što je ostalo kao podsjetnik na tu vrlo egzotičnu crtu palače su egipatski ostaci unutar palače“, dodala je ona.

Bačelić je navela da je jedan od tih tragova Peristilska sfinga koju je Dioklecijan dao dovesti iz Egipta u njegovu palaču.

„Sfinge je sigurno bilo na desetine, a mi danas imamo ostatke njih 12, koje su sve oštećene. Jedino je Peristilska sfinga još sačuvana“, pojasnila je ona.

Postoji mnogo zanimljivih pojedinosti vezanih za ovu palaču,a  jedna od njih je i sjeverni dio ove palače za koju postoji teorija da je zapravo bila tkaonica za carsku tkaninu.

„To je nešto što izravno nadgleda car, jer je to vrlo zahtjevna i skupa proizvodnja. Prije 1.700 godina palača je bila dnevno opskrbljivana količinom vode koja danas može zadovoljiti cijeli Split. Danas se pitamo zašto toliko vode, ali ta tehnologija prerade tekstila i bojanje tekstila zahtijeva ogromnu količinu vode“, dodala je Bačelić.

Dioklecijanova mensa

„Dioklecijanova mensa odnosno stol s tim da to nije samo stol nego je to mali kompleks koji se stručno naziva stibadijum. Imamo jedan kameni stol u obliku grčkog slova sigma i okolo njega imamo niz ležaljki koje prijanjaju uz sam stol i zapravo formiraju jedan prostor za objed“, pojasnila nam je jedan predmet iz vremena Dioklecijana koji je danas izložen u Muzeju Grada Splita.

Ona je dodala da je interesantno to da nema puno sačuvanih takvih primjeraka u svijetu, dakle to je zaista nešto iznimno.

„Zahvaljući onome što se desilo kasnije, stanovnici su kasnije ono što im nije trebalo bacali u podrume Dioklecijanove palače koji su stoljećima bili kao nekakva kanta za smeće, pa su tako arheolozi i pronašli tu mensu koja je kasnije restauirana“, pojasnila je ona .

Historijat Dioklecijanove palače

„Prije svega kada je riječ o Dioklecijanovoj palači onda je to na neki način i sinonim za staru gradsku jezgru današnjega grada Splita za koju mnogi danas kažu da je zapravo jedan jedinstveni prostor“, počela je Bačelić priču o historijskom dijelu Dioklecijanove palače.

Prema njenim riječima, jedinstveni prostor je upravo zbog toga što je prije nešto više od 1.700 godina sagrađena Dioklecijanova palača koja se danas smatra rezidencijom umirovljenog cara, rimskog imperatora Dioklecijana, koji je prvi i jedini zapravo u nizu rimskih vladara samovoljno napustio rimsko prijestolje i iz svoje rezidencije u današnjoj Turskoj, Nikomediji, otišao prema svojoj novoizgrađenoj palači, na sredini istočne jadranske obale.

„Zašto je Dioklecijan palaču sagradio baš na ovom mjestu, ne možemo do kraja definirati, ali pretpostavljamo i smatra se da je car Dioklecijan bio rođen negdje vjerovatno u antičkoj Saloni ili u njenoj neposrednoj okolici pa bi taj povratak ovdje u njegovu palaču nakon njegovog umirovljenja bio nekakav povratak u svoj rodni kraj“, pojasnila je Bačelić.

Ona je dodala da palača danas predstavlja najočuvaniji kasno-antički kompleks na svijetu, a najočuvaniji je upravo zbog toga što od vremena gradnje prije 1.700 godina do današnjeg dana taj prostor nikada nije bio napušten.

Dioklecijanova palača je kroz razdoblje srednjeg vijeka doživjela postepenu transformaciju, upravo zato što se u to vrijeme iz jedne građevine kao palača pretvarala u gradski prostor, dakle u urbani prostor kojeg su naselili tadašnji stanovnici Salone i kojeg su Slaveni, Barbari i Avari u 7 stoljeću razrušili i zapalili. Salona je tek bila nekoliko kilometara od Dioklecijanove palače.

Dakle, u razdoblju srednjeg vijeka ona doživljava veliku transformaciju i njeni prijašnji prostori dobijaju nove funkcije, gradi se mnogo malih, skromnih kućica unutar samih zidina i kroz stoljeća do današnjih dana vi unutar Dioklecijanove palače nalazite sve moguće slojeve gradnje svih razdoblja i svih stoljeća od Dioklecijana na ovamo.

„Nakon 305. godine do njegove smrti za koju i danas ne znamo definitivno jel se desila 313. ili 316.godine kako su istraživači skloniji jednoj godini, a neki drugoj, znamo definitivno da je to otprilike bilo do 316. godine. Ta stoljeća su ovdje bila vrlo dramatična“, nastavila je Bačelić priču o Dioklecijanovoj palači.

Prema njenim riječima, ono što se tada dešava zapravo je da Rimsko carstvo postaje vrlo nestabilno, da su te njegove ideje i reforme koje je on za vrijeme svoje dugogodišnje vladavine, a bio je zapravo vladar 21 godinu, zaživjele, ali se to nakon njega u tolikoj mjeri nije nastavilo provoditi, a dolazi do kulturne promjene, dolaska kršćanstva.