Björk je umjetnica koja je razbila sve 'zvučne barijere' - od najmlađih dana do danas (FOTO+VIDEO)

Uz novi album Vulnicura i nedavnu izložbu u MoMA-i (u martu 2015. godine), islandska zvijezda i kraljica avangarde se vratila. 

Upravo u tom povodu nedavno je nagrađivani tekstopisac Alex Ross pisao o muzičkom putovanju Björk – od čuda od djeteta do jedne od najvećih svjetskih muzičkih umjetnica koja prkosi žanrovima. 

Kad je prije nekoliko godina upitao Björk, za potrebe svoga bloga, da mu navede svoje omiljene ploče, njen popis sadržavao je Mahlerovu Desetu simfoniju, Lulu Albana Berga, Tehillim Stevea Reicha, kolekciju tajlandskog popa pod nazivom Siamese Soul Volume 2, Azerbaijan: The Art of the Mugham Alima Kasimova, Don Juan's Reckless Daughter Joni Mitchell, The Dreamin Kate Bush, Desertshore Nice, It Takes a Nation od Millions to Hols US Back Public Enemyja, Drukqs Aphex Twina, EP Ranges Panasonica, Bytes Black Dog Productionsa i debi album Jamesa Blake James Blake. 

Nije samo širina ukusa koji ima Björk upečatljiva, posebno znajući njenu opsesivnu želju da zna što više o svakom uglu svijeta glazbe, zanimljiva je i mapa žanrova koja se stvara u pozadini ovoga popisa. To je kao da se u obrnutom procesu pomjeranja tektonskih ploča izolirane mase ukusa ponovo sklapaju u superkontinent. Grandiozni urlik nekadašnje romantične agonije, kamion s 12 tona modernizma, minimalistički ples uz hebrejske psalme, pop iz Južne Azija, virtuozni pregled azerbejdžanskog mughama; tri osebujna albuma kantautorica, tri inovativne ploče elektronske, bijesni politički hip-hop, zbirka dubstep balada – lista obilazi svijet i u isto vrijeme preskače sve granice razdvajanja popa od muzičke umjetnosti, mainstreama od podzemlja, prošlosti od hi-tech sadašnjosti. 

Islandsko porijeklo gotovo sigurno je pridonijelo njezinom zbunjenom traganju i pristupu glazbenom identitetu. Ona je pripadala geografski izoliranom društvu u kojem su stoljetne narodne tradicije ostale jake. 

Björk je rođena 1965. godine, tokom četverogodišnje vulkanske erupcije koja je izazvala nastanak islandskog otoka Surtsey. 

„Mi smo nekako propustili industrijsku revoluciju i modernizam i postmodernizam. Odmah smo skočili ravno iz kolonijalizma u nezavisnost 1944. Idući putem u techno, internet doba, mogli smo uživati u netaknutim krajolicima“, kazala je Björk o svojoj zemlji. 

Generaciji kojoj pripada Björk i onima koje su došle poslije nje bili su dostupni svi „proizvodi“ zapadne kulture. Ipak, unatoč entuzijazmu koji Björk ima za novim dostignućima u digitalnoj areni i njezinom neumornoj pozornosti na detalje kad je o produkciji riječ, mnogo toga u njenoj glazbi zvuči i grubo klesano, domaće, nastalo prije tehnologije, piše Ross. 

U njenim ranim godinama klasična muzika imala je velikoga utjecaja – od pete godine pohađala je Barnamusikskoli u Reykjaviku, dječiju muzičku školu koja se sada zvoe Tonmenntaskoli, gdje je učila teoriju i povijest, pjevala u horovima i svirala flautu. Albumu Family Tree sadrži fragment flaute koju svira Björk. Kanonski repertoar Bacha, Mozarta i Beethovena je frustrirao Björk: „Sjećam se da sam u školi bila prava svađalica, čudno dijete...“, kazala je ona. 

No, profesor po imenu Snorri Sigfus Birgisson probudio je njenu maštu, upoznavši je sa skladateljima 20. vijeka - Schönbergom, Messiaenom, Stockhausenom, Cageom. 

Ona je vrlo rano pokušala i sama načiniti neke avangardne komade, stvarajući djela od snimaka poput hrkanja njezina djeda. 

Umjetnost i duša: Kreativnu snagu Björk duguje Islandu

Za potrebe retrospektive svoga rada na izložbi u MoMa-i u New Yorku, Björk je s redateljem Andrewom Huangom načinila rad Black Lake (Crno jezero), snimljen na Islandu tokom ljeta 2014. 

Crno jezero je 11-minutni videorad koji prikazuje bol zbog odvajanja od umjetnika Matthew Barneya. Video je ukrašen izražajnim plesnim pokretima, uz pomoć koreografa Erna Omarsdottia, i opipljivo oslikava njezinu bol.

U fotogaleriji je nekoliko fotografija Björk – od djetinjstva do danas.