Astronomi začuđeni sablasnim, neobjašnjivim krugovima koje su otkrili u svemiru

U septembru 2019. moja kolegica Anna Kapinska održala je prezentaciju koja je pokazala zanimljive objekte koje je pronašla dok je pregledavala nove radioastronomske podatke. Počela je primjećivati vrlo čudne oblike koje nije mogla lako uklopiti u bilo koju poznatu vrstu predmeta.

Piše: Ray Norris za The Conversation

Među njima, slika koju je Anna označila kao WTF?, bio je prizor sablasnog kruga, koji je samo "stajao" u svemiru poput bizarnog prstena gasa.

Niko od nas nikada prije nije vidio nešto slično, a nismo ni slutili što je to. Nekoliko dana kasnije, naš kolega Emil Lenc pronašao je drugi, još sablasniji od Anninog.

Anna i Emil ispitivali su nove slike iz naših opažanja za projekt Evolucijska karta svemira (EMU), napravljene CSIRO-ovim revolucionarnim novim australijskim teleskopom kvadratnog polja Pathfinder (ASKAP).

EMU planira hrabro istražiti dijelove Svemira gdje prije nije otišao niti jedan teleskop.

Predvidio sam prije nekoliko godina da će ovo istraživanje nepoznatog vjerojatno stvoriti neočekivana otkrića, koja sam nazvao WTF-ovima. Ali, niko od nas nije očekivao da će otkriti nešto tako neočekivano, tako brzo.

Zbog ogromnih količina podataka, očekivao sam da će otkrića biti napravljena pomoću strojnog učenja. Ali ta su otkrića napravljena dobrom staromodnom okom.

Lov na ORC-ove

Naš je tim pretraživao ostale podatke "okom", i pronašli smo još nekoliko tajanstvenih "okruglih mrlja". Nazvali smo ih ORC-ima, što je skraćenica za "neobični radijski krugovi".

Ali veliko je pitanje, naravno: "Šta su oni?"

Isprva smo sumnjali na softversku grešku. No, ubrzo smo potvrdili da su stvarni, koristeći druge radio teleskope. Još uvijek nemamo pojma koliko su veliki ili kako su daleko.

Kada gledamo slike snimljene optičkim teleskopimaa, ne vidimo ništa: oni su vjerovatno su uzrokovani oblacima elektrona, ali zašto ne vidimo ništa u vidljivim valnim duljinama svjetlosti?

Ne znamo, ali pronaći ovakvu slagalicu san je svakog astronoma.

Znamo šta nisu

Isključili smo nekoliko mogućnosti za ORC-ove.

Bi li to mogli biti ostaci supernove, oblaci krhotina koji su ostali kad zvijezda u našoj galaksiji eksplodira? Ne. Daleko su od većine zvijezda na Mliječnom putu i ima ih previše.

Da li bi to mogli biti prstenovi radio emisije koji se ponekad vide u galaksijama koje prolaze kroz intenzivne rafale stvaranja zvijezda? Opet, ne. Ne vidimo nijednu galaksiju koja bi bila domaćin formaciji zvijezda.

Da li bi to mogli biti Einsteinovi prstenovi u kojima se gravitacijsko polje nakupine galaksija savija u radio valove iz udaljene galaksije? Još uvijek ne. ORC-ovi su previše simetrični i ne vidimo skup u njihovom središtu.

Prava misterija

U našem radu o ORC-ima, koji izlazi u Publikacijama Astronomskog društva Australije, prolazimo kroz sve mogućnosti i zaključujemo da ove zagonetne mrlje ne izgledaju kao išta o čemu već znamo.

Stoga moramo istražiti stvari koje bi mogle postojati, ali još nisu primijećene, poput golemog udarnog vala od neke eksplozije u dalekoj galaksiji. 

Ili su možda nešto sasvim drugo. Dvoje ruskih naučnika čak su sugerirali da bi ORC mogao biti "grlo" crvotočine u svemiru i vremenu.

Procjenjujemo da "na nebu" zasad ima oko 1000 ORC-a.

Uzbudljivo je vrijeme za nas. Većina astronomskih istraživanja usmjerena je na usavršavanje našeg znanja o svemiru ili testiranje teorija. Vrlo rijetko imamo izazov spotaknuti se o novu vrstu objekta koji niko prije nije vidio i pokušati shvatiti što je to.

Je li to potpuno novi fenomen ili nešto o čemu već znamo, ali gledamo na čudan način? A ako je stvarno potpuno novo, kako to mijenja naše razumijevanje Svemira?

Još uvijek ne znamo...