Analiza stihova s novog albuma U2

Iako je kritika gotovo jednoglasno prigrlila novi album Irskih legendi, ima i drugačijih mišljenja. Prenosimo jedno od njih:

Piše: Ivan Hristić, seebiz.eu

Ima li Bono Vox još išta za reći? I ako ima, je li to u stanju pretočiti u stihove? Slušajući No Line On The Horizon nije teško posumnjati u to.

Ambasador dobre volje i dalje je aktivan i moguće ga je sresti na raznim mjestima na kojim se može nešto poduzeti za dobru stvar: od fancy Davosa, družeći se sa svjetskim političkim celebrityijima, do nesretnih dijelova svijeta u kojima bezimeni ljudi i dalje umiru kao muhe. No, ako ga išta na njegovim putovanjima i dirne tako da ga inspirira na stihove, kao da to zapisuje negdje u hodu, penjući se ili izlazeći iz zrakoplova na žute post-it naljepnice. I to one najmanje koje se mogu naći, rekao bih. A kad ujutro stane pred ogledalo gdje ih je polijepio, odmah zaneseno zapjeva svojim falsettom, ne shvaćajući da mu ih je Edge preko noći posve ispremiješao. Čovjek zna da bi mogao pjevati i na telefonski imenik i da bi to moglo proći.

Kako inače objasniti "stihove" u najvećem dijelu pjesama na No Line On The Horizon (by the way, horizont po definiciji JEST linija)?

I tied myself with wire
To let the horses roam free
Playing with the fire
Until the fire played with me...

The stone was semi-precious,
We were barely conscious...

I was punching in the numbers at the ATM machine
I could see in the reflection
A face staring back at me...

Stvarno, što vidi Bono u ogledalu dok uzima novac s bankomata?

There's a part of me in chaos that's quiet
And there's a part of you that wants me to riot
Everybody needs to cry or needs to spit
Every sweet-tooth needs just a little hit
Every beauty needs to go out with an idiot
How can you stand next to the truth and not see it?

No dok je The Joshua Tree odavna antologija, a kasniji albumi unatoč stalnoj samonametnutoj potrebi da se bude veći od života, obično uz padove davali hitove koji su znali udariti pravo u pleksus, rekao bih da No Line On The Horizon nema mnogo šanse da se dulje zadrži u pamćenju i najokorjelijih obožavatelja, pa i onih koji se kunu da se radi o najboljem albumu u posljednjih gotovo 2 desetljeća.

Prva "polovica" albuma, ono što bi se na vinilu vjerojatno zvalo A-strana, sastoji se od 5 pjesme muljave, prljave produkcije koje su se stopile u jednu posvema neprepoznatljivu (možda jedan isti set post-it naljepnica samo 5 puta ispremiješan?), u kojoj je Bonoov vokal također prigušen i zamrljan. Supergrupu ne spašava ni postava superproducenata u pozadini.

Nakon toga je posve jasno zašto su Eno i Lanois za najavni singl izabrali Get On Your Boots, možda i najtanušniju pjesmu na cijelom albumu i jedan od najvećih užasa kojeg je ikad potpisao Bono Vox, no jedinu koja ima gabarite pop pjesme.

Future needs a big kiss
Winds blow with a twist
Never seen a move like this
Can you see it too
Night is falling everywhere
Rockets hit the funfair
Satan loves a bomb scare
But it won't scare you

Hey...Sexy Boots
Get on your Boots
Yeah...

Ta pjesma nekako ipak zgodno dijeli album na dva dijela, nakon nje album ipak postaje zanimljiviji i eksperimentalniji (iako se možda radi o nedovršenoj potrazi za pop pjesmom, pozdravljam od srca). To vjerojatno znači i da će se ta B-strana mnogo manje slušati na radio postajama.

Brian Eno (očito ovdje zapravo najvažniji član benda) potrudio se te pjesme raskošno podstaviti nizom zanimljivih glazbenih slojeva, Bonoov glas konačno izlazi na površinu, no to je dvosjekli mač, jer dok je u prvoj polovici albuma malo teže razaznati što on to pjeva, ovdje se, nažalost sve kristalno dobro čuje, pa i sve besmislice Bonoovih "stihova" ostaju razgolićene.

Kad i zagrebački gradonačelnik ima potrebu progovoriti o snazi njegove poruke, onda je jasno da tu baš nešto i ne štima.

No, dobro, reći ćete, Bob Geldoff glazbeno nas je zadužio mnogo, mnogo manje od sir Paula Davida Hewsona, pa ipak ga ne zasipam takvom gorčinom? Odgovor je: Baš zato! Da nije sve podređeno stadionskoj atrakciji kako bi se pokupilo što više šuškavih novčanica, možda ne bi bilo razloga za ljutnju zbog rasipanja talenta. Što poručuju ove pjesme i ovi stihovi?!? S kojim emocijama su natopljene?!? Odgovor je naslov albuma: No Line On The Horizon!!!

Jesu li ovo stihovi ili natpisi s majica pokupljeni s 5 kontinenata?!?

Je li Bono preko noći postao prazan i bez nadahnuća? Ne bih rekao, no do sada je uvijek imao poneki trik u rukavu s kojim je mogao izvući stvar. Danas on podsjeća na ljepoticu koja će i opet, isprsivši se, ponijeti lentu Miss Universe, a mi ćemo, zato što nas sa svih strana tako uporno u to uvjeravaju, ostati zadivljeni njenom ljubavlju prema čovječanstvu i željom da konačno zavladaju mir i pravda:

If someones into blowing up
Were into growing up
Women are the future
All the big revelations
Ive gotta submarine
Youve got gasoline
I dont wanna talk about wars between nations
Not right now
Sexy Boots
Get on your Boots
Yeah...
Foxy boots

Oh, bože...