14 godina od smrti Franka Sinatre

Frank Sinatra bio je jedna od najpopularnijih i najkarizmatičnijih ličnosti 20. stoljeća. U legendu je ušao najviše zahvaljujući prepoznatljivom šarmu i nevjerovatnom talentu. Poznat je kao američki pjevač, ali je osvojio i Oscara za za najbolju sporednu ulogu u filmu Odavde do vječnosti.

Bio je utjelovljenje američkog showmana, ali i prilično kontroverzna osoba van pozornice. Sin talijanskog emigranta, rođen je u radničkoj porodici. Autor je stotinjak albuma, a nastupio je u 58 filmova. Čitavog života punio je stranice žute štampe svojim brakovima, avanturama, navodnim vezama s mafijom i sklonošću ka alkoholu.

Novinarstvo i ulični boks
Rođen je 12. decembra 1915. godine u mjestu Hoboken kao Francis Albert Sinatra, sin jedinac roditelja Talijana. Otac je radio kao vatrogasac, a majka je bila poznata kao visoki dužnosnik demokratske stranke. Majka je bila ta koja se uvijek brinula da Francis ima najljepše stvari za obući, pa je naviknut da uvijek dobije što želi odlučio da sa 15 godina napusti srednju školu, kako bi postao sportski novinar.

Upisao je večernju školu novinarstva te je, na kraju, i postao novinar. Ipak, njegova velika životna strast bio je boks - i to ulični, bez rukavica. Velikog uticaja u tome imao je i njegov otac, Anthony Martin, nekadašnji ulični bokser poznat kao Marty O' Brien.

Što se pjevanja i muzike tiče, Sinatra je bio potpuno samouk. Nikada nije poznavao note te se uvijek oslanjao samo na svoj odličan sluh i savršen osjećaj za ritam. Jedan od prvih pjevačkih uzora bio mu je Bing Crosby. Zbog njega je i krenuo u muzičke vode. Ipak, kao svoj najveći uzor do kraja života je navodio Billie Holiday, koju je u više navrata slušao u njujorškim klubovima 1930. Kako bi natjerao ljude da ga slušaju nastupao je na lokalnim takmičenjima amatera, a istovremeno je obilazio sve filmske studije u potrazi za prvim glumačkim angažmanom.

Početak karijere i višemilionski tiraži
Nakon nekoliko kraćih pjevačkih angažmana, 1939. godine mu je na jednoj zabavi Sinatri prišao veliki Tommy Dorsey i pitao ga je li zainteresiran za mjesto pjevača u njegovom big bandu. Sinatra je oduševljeno odgovorio kako već godinama pokušava pjevati kao što on svira trombon. Tako je počela uspješna trogodišnja saradnja tokom koje će Sinatra osvojiti brojne fanove, što mu je i omogućilo prelazak u solo karijeru.

Kao veliki patriota, Sinatra je žarko želio služiti domovini, ali u vojsku nije primljen zbog probušenog bubnjića, posljedice tuče. U februaru 1939., oženio je ljubav svog djetinjstva Nancy Barbato koja će mu roditi svo troje djece – Franka mlađeg, Nancy i Christinu. U novembru 1946. izdavačka kuća Columbia Records objavljivala je jednu Sinatrinu ploču mjesečno, a ploče su se prodavale u 10 miliona primjeraka godišnje. Agencija za mlade talente, koja se brinula za njegovu promociju, zbog toga ga je reklamirala sloganom "The voice that thrilled millions", a novinari su mu dali nadimak The Voice. Na vrhuncu slave, 1945. godine, Sinatra osvojio je i posebnu nagradu Američke filmske akademije za ulogu u filmu The house i live in, ali tada i stvari kreću nizbrdo.

Alkohol, žene i mafija
Prvo su ga jedne novine optužile za prijateljstvo sa mafijaškim šefom Luckyjem Lucianom, a onda ga je i Odbor za protivameričke aktivnosti optužio za saradnju sa mafijom i komunistima, što je tada bio slučaj sa velikim brojem javnih osoba u SAD. Nakon što je udario novinara trač rubrike novina Hearst (jer ga je nazvao "digićem"), iste se novine obrušavaju na njega, a slijede i otkazivanja koncerata u New Yorku te raskid ugovora sa Columbia Recordsom. Uz to, dolazi i do skandala sa Avom Gardner, zbok čega ga napušta supruga Nancy. Od svih tih udaraca, Sinatra 1949. u svojoj 34. godini života pada na samo dno.

Mnogi su ga pokušavali trgnuti iz letargije, ali je ipak on sam bio taj koji se vratio u kolosijek. Pročitavši scenarij za film Odavde do vječnosti, shvatio je da je uloga Maggia, malog Talijana koji odbija biti slomljen, idealna za njega te odlazi kod šefa Columbia Picturesa, Henryja Cohna, i uspijeva se izboriti za ulogu. Za nju je nagrađen i Oscarom. To mu je vratilo slavu, koja neće jenjavati do kraja njegovog života. Filmovi, ugovori i milionski tiraži su se samo redali.

Tada se intenzivno družio sa porodicom Kennedy te je radio i na promociji John F. Kennedya tokom njegove predsjedničke kampanje. Vođe demokratske stranke bili su zabrinuti zbog njegovih navodnih mafijaških konakata, ali Kennedy ipak postaje predsjednikom. Čuven mu je gest kada je Kennedyju, kao nagradu, javno ponudio da dijele djevojku Judith Campbell Exner - što je ovaj i prihvatio. Ipak, pretjerao je kada je upoznao Exner i sa čikaškim mafijaškim šefom Samom Giancanom, nakon čega je vodstvo demokratske stranke prekinulo sve odnose sa Exner, ali i sa Sinatrom.

Nakon prekida sa Avom Gardner, ljubovao je sa Lauren Bacall, udovicom Humphreya Bogarta, južnoafričkom plesačicom Juliet Prowse, a 1966. godine oženio je 30 godina mlađu, 21-godišnju Miu Farrow. Od nje se razveo nakon samo 16 mjeseci. 11. jula 1976. godine, oženio je Barbaru Marx, bivšu ženu Zeppa Marxa (jednog od čuvene braće Marx), s kojom je ostao sve do svoje smrti.

Sinatra je bio sve osim prosječne osobe. Tokom čitavog života izjavljivao kako ne voli žene koje piju i puše te stavljaju previše prafema. Bio je veliki zaljubljenik u beletristiku, a imao je odlično oko za djela francuskog impresionizma. Omiljena zdravica bila mu je: "Da mi poživite do stote, i da posljednji glas koji budete čuli bude moj."

Preminuo je od srčanog udara 14. svibnja 1998. godine, a njegov prijatelj Tony Bennett izjavio je: "Najveći nas je napustio, no njegov će Glas zauvijek živjeti."