Političar Mario Karamatić u mladosti je svirao heavy metal muziku

 Bilo da je izborni zakon u pitanju, brza cesta Neum - Stolac, zakon o zaštiti dobrobiti životinja ili bilo koja druga politička ili društvena tema, Karamatić je uvijek imao izjave koje bi zapalile javnost.

No, ono što je malo poznato bosanskohercegovačkoj javnosti je da je Karamatić u mladosti svirao heavy metal muziku. Osnivač je benda Amnesty, vjerovatno prvog heavy metal benda u Posušju i na širem prostoru Hercegovine.

U razgovoru za Radiosarajevo.ba Mario Karamatić govori o nastanku benda Amnesty, omiljenim bendovima, vrlo jakoj rock sceni u Posušju kao i predloženom zakonu o legalizaciji droge u BiH.

Radiosarajevo.ba: Možete li za početak navesti kako je nastao bend Amnesty?

Jedan od prvih bendova koji je osnovan u Posušju je bio bend Predgrađe.

Amensty je evoluirao iz Predgrađa. Predgrađe je nastalo negdje krajem 1980-tih godina i svirao je klasični rock’n’roll. Zbog ratnih dešavanja pjevač tadašnjeg Predgrađa Alen Tufekčić je otišao iz zemlje, što je poremetilo bend. Ja nisam želio svirati baš svašta i onda je to evoluiralo u malo tvrđi zvuk. Amnesty bend smo činili nas trojica: Josip Budimir (pjevač i gitarista), Hrvoje Ćurdo (bubnjevi) i ja kao basista.

Radiosarajevo.ba: Kada ste izdali prvi album, kako je bio prihvaćen?

To nije bio album već je bio demo materijal. Njega smo objavili nekada u proljeće 1994. godine, kada su se ustabilila ratna događanja. Pjesme su bile fantastično prihvaćene. To je tada bio jedini bend u Hercegovini koji je svirao malo tvrđi zvuk. Imali smo nastupa i po Hrvatskoj. Nastupili smo u Zagrebu i u drugim mjestima. Potom se, sa eskalacijom ratnih zbivanja u drugoj polovini 1994. godine, bend definitivno raspao. Josip Budimir, koji je bio pjevač i gitarista danas živi na relaciji Zagreb - Island. Hrvoje Ćurdo je u Irskoj. Ja sam na relaciji Hercegovina - Sarajevo. Jednostavno, nismo u mogućnosti se sastajati.

Radiosarajevo.ba: Da li više volite Iron Maiden ili Panteru?

Osobno više volim Panteru. Što se tiče bendova tog zvuka, meni je daleko najdraži bend Motorhead. Ian Fraser Kilmister mi je u punom smislu bio idol, i na bas gitari kao i što se tiče načina života u tom periodu.

Radiosarajevo.ba: Da li je Posušje jedino mjesto u Hercegovini gdje je rock i dalje živ?

Vjerovali ili ne, za tako mali gradić Posušje danas ima prilično jaku scenu. Danas su tu neki novi klinci. Imaju dva, tri kafića u kojima barem jednom u sedam dana bude neka svirka i sve je to rock’n’roll. Naravno, dominiraju narodnjaci kao i u svakom gradu, ali Posušje danas ima svoju scenu, ima svoje klape, rock bendove, redovno sviraju i mogu biti ponosan što dolazim iz takvog grada.

Amnesty band i pjesma Coma

Radiosarajevo.ba: Prema Vašem mišljenju, ko je najjači rock glas u Posušju?

Moje mišljenje je da je najbolji rock glas u Posušju svih vremena iAlen Tufekčić, prvi pjevač grupe Predgrađe.

Radiosarajevo.ba: Poslije raspada benda Amnesty, kako je tekao Vaš životni put?

Ja sam u vojsci bio do 2000. godine, do uspostave takozvane Alijanse za promjene. Nakon odlaska iz vojske bavio sam se privatnim poslom do 2008. godine. Tek 2008. godine sam ušao u politiku.

Radiosarajevo.ba: Upravo ste predložili legalizaciju droge u BiH, kao i to da država uvede akcize na drogu. Također, često su se u javnosti heavy metal muzika povezivala sa narkoticima. Idu li jedno s drugim?

Narkotici se vrlo lako mogu povezati sa različitom muzikom. Mislim da droge mnogo više ima u turbo-folku nego u rock’n’rollu. Za legalizaciju svih vrsta narkotika sam se zalagao, u prvom redu, iz nekog revolta. Imamo danas situaciju da djelatnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) prepadaju babe po Hercegovini, tražeći koja je od njih posadila malo duhana, a dođu u punoj opremi. S druge strane, dilere droge niko ne progoni, pa sam se u tom smislu založio za legalizaciju narkotika, kako bi se uvele akcize pa bi policijski djelatnici počeli hapsiti dilere droge koji se motaju oko škole. Osobnog sam mišljenja da ne bi niko ništa trebao imati protiv legalizacije marihuane.