Božo Vrećo: Možda me u Sarajevu ne prihvataju jer nisam musliman, već Srbin koji se bavi sevdalinkom

U gostovanju na jednoj bosanskoj televiziji, u subotu, 7. decembra 2024. godine, Božo Vrećo se osvrnuo na svoju dosadašnju karijeru, te samu sevdalinku. 

"Današnji sistem je anatemiran i ja sam anatema u društvu. Nisam se dokazao društvu jer nisam htio biti dio društva. Biti izolovan van društva, jeste pripadanje bogu - bogu ljubavi. Kada mu pripadaš, jedini postulat je čistina. Ljudi se boje slobode. Od samog početka. Možda nikada nisam prihvaćen zato što nisam musliman. U ovom sam gradu za njih Srbin koji živi u Sarajevu! Srbin koji se bavi sevdalinkom. Osamdeset posto stanovnika u ovom gradu misli da sevdalinku treba izvoditi musliman. Ali, iz sve mržnje dolazi samo najčišća ljubav koja će uvijek biti dio mene."

O svom djetinstvu je rekao da je hiperemotivan zbog svog odrastanja. 

Trending

Mještani zabrinuti: Stijena i kamenje se ponovo odronili na putu u BiH. Saobraćaj blokiran

"Moj život je praštanje, jedna konstanta ljubavi. Ja sam stvoren da budem misionar ljubavi i da unatoč svemu što dolazi do mene to budem. 

Važno je da se ponovi da svo kamenje koje je hitalo prema meni, bilo da gradim mostove od kojih sam hiljadu prošao do sada. Napravio sam ćupriju za ljude koji možda sumnjaju u sebe, koji nemaju zagrljaj i gnijezdo kome sam se ja vraćao. 

Moja majka je bila i jeste jedna vrlo postojana žena i čempres o kojoj pjevam, moja muza za inspiraciju, međutim ono što me naučila jeste da nikada ne dopustim da me neko mijenja". 

Božo je rekao da je plakao kada je Aladža obnovljena.

"Proganjalo me jer znam historiju i patnju, kako nastaje taj sveti kamen i Aladža iz njega izrasta u nešto sveto. O tome kako majka sina prepoznaje po mladežu i umire, a da bi joj pokazao koliko je voli, izgradio je hram koji parira nebu. 

Meni je bilo važno da zapišem te stihove, da taj kamen koji nosi jeste i moj i tvoj."

Nakon pjesme "Aladža", napisao je i sevdalinku "Elma".

"Elma je moja prva ljubav, ubijena je u Foči na kućnom pragu. Jedino što se moglo je pozvati hitnu tada. Svuda okolo vojska koja dolazi da čini nemir i ostavi pustoš. Dok ona doziva majku i umire, ja to doživljavam u sebi kao dio mog umiranja. Ja sam je usnio i ona mi je rekla u snu 'Ja te Božo i dalje čujem i vidim kako mi pjevaš'. 

U tom jednom oreolu koji se stvorio u mojim očima, zapisao sam taj tekst. To je lijek za one koji slušaju."

Božo Vrećo je govorio i o svom životu i vjerovanju, a poslao je bitnu poruku koju je teško izraziti bilo čime osim čistim riječima Bože koji je jednostavno blistao. 

"Jezik je sablja, ali jezik istine je pobjeda. Zato me nikada nisu slomili. Nema prkosa, to je davalačka ljubav življenja, ona je žila kucavica za ono što činim. Neću biti kategorija koja pripada bilo kome, nego čista sloboda. Tek tada te Bog voli".