Nakon 50 godina od smrti legendarnog frontmena The Doorsa otkriveni detalji iz života

Legendarni frontmen The Doorsa, James Douglas Morrison, poznatiji kao Jim Morrison, pronađen je mrtav u kupaonici svog stana, na današnji dan u Parizu, prije 50 godina.

Od čega je umro ovaj rock i seks-simbol, srčanog udara ili predoziranja, i dalje nije potpuno jasno.

Postoji nekoliko teorija zavjere, no definitivno je umro prerano - s 27 godina. Rođen 8. decembra 1943. u Americi, Jim je odrastao opterećen krutim roditeljskim odgojem.

Naime, admiral američke ratne mornarice George Stephen Morrison i Clare Clark Morrison bili su uvjereni da se, kako bi ih ispravno odgojili, djecu treba ponižavati, a sve ne bi li bila krotka. Ne čudi stoga to što je Morrison pri upisu na UCLA prekinuo sve veze s porodicom.

Jimov otac nikada nije želio da mu se sin bavi muzikom i bio je sklon kriticizmu u svakoj prilici koja mu se pružila. Tako je navodno jednom, kad im je porodični prijatelj donio prvi sinov album poslušao muziku, a onda odmah sjeo za pisaći stol kako bi sinu napisao da "smjesta zaboravi na pjevanje i napusti bend jer ono što je čuo ukazuje na potpuni nedostatak talenta".

Nije to bio jedini poznati Geogeov ispad. Kad su ga pitali o nesreći u pustinji u Novom Meksiku iz 1947. koju je Jim često opisivao kao prekretnicu u životu i nakon koje je tvrdio da je duša mrtvog Indijanca ušla u njega te ga vodi kroz život, rekao je da se nesreće ne sjeća ni blizu onako kako ju je Morrison opisivao.

Indijanci koji su ležali uokolo nakon nesreće, prema Georgeu, bili su plod Jimove mašte. Jedino čega se, rekao je otac, Jim mogao sjećati bilo je uplakano dijete koje je na njega ostavilo snažan dojam. Čak je i Jimova sestra to potvrdila, navevši da je Morrison volio preuveličavati tu priču, no da se ona ne sjeća nikakve nesreće. No Jima uvjerenje u to da ga je nakon nesreće zaposjeo duh mrtvog Indijanca neće napustiti do smrti.

"To je bio prvi put da sam osjetio strah. Mislim da sam imao oko četiri godine. Dijete je poput cvijeta, njegova glava tek pluta na lahoru, čovječe. Sada, kada razmišljam o tome gledajući unazad, mislim da su duše ili duhovi tih mrtvih Indijanaca, možda jednog ili dvojice od njih, izbezumljeno jurile uokolo i uskočile u moju dušu. I još su uvijek unutra", ispričao je svojedobno Jim. To iskustvo opisuje u pjesmi "Peace Frog" s albuma 'Morrison hotel'.

Cijelog je života Morrison imao problema s autoritetoma. Prkosio je strogoj majci, a oca bi znao toliko izludjeti da bi na njega digao bejzbol palicu. Unatoč tome, u školi je skupljao samo petice, a kvocijent inteligencije bio mu je preko 140.

Na UCLA-u je studirao kinematografiju, a na satovima književnosti posebno su ga privlačili francuski egzistencijalizam i Jean-Paul Sartre. Od ostalih, na njega su snažan utisak ostavili Friedrich Nietzsche, Jack Kerouac, Honoré de Balzac, Charles Baudelaire, Allen Ginsberg, Franz Kafka, Louis Ferdinand Celine, Molière, Jean Cocteau i Albert Camus.

No pored toga, Jim je navodno rado birao i nekonvencionalno štivo. Naime, čitao je i pisao referate o engleskim djelima o demonoglogiji iz 16. i 17. stoljeća, zbog čega su njegovi profesori prvo mislili da izmišlja, a onda morali tražiti stručnjake za to razdoblje kako bi im potvrdili da djela uistinu postoje.

Zanimljivo je da Morrison nije znao svirati niti jedan instrument, ali je pridonosio skladanju tako što bi već u glavi imao melodiju za svoj tekst. Osim što je bio pjevač The Doorsa, napisao je knjiga poezije, dokumentaraca, snimio je kratki filma i spot za pjesmu 'The Unknown Soldier'.

Preminuo je 1971. godine. No čak i pola stoljeća od njegove smrti obožavatelji žele vjerovati teorijama zavjere vezanim za njegovu smrt. Odnosno život. Mnogi su uvjereni da je pjevač, filozof i pjesnik itekako živ, te da je kao njujorčanin pod imenom William Loyer u prosincu prošle godine uredno proslavio 77. rođendan, piše 24.sata.hr.

Lik i djelo Jima Morrisona 1991. godine ekranizirao je redatelj Oliver Stone (74) u filmu 'The Doors'. Morrisona je u filmu glumio Val Kilmer (61). No Stone nije snimo klasičan biografski film, već vješto ilustrirao mit 'kralja guštera' ispreplićući ga bojama i zvukovima šezdesetih te stihovima The Doorsa koji su ime dobili po knjizi 'Vrata percepcije' Aldousa Leonarda Huxleya.