Njemački medij istražuje: Kako je Exit pao u nemilost u Srbiji

U julu prošle godine posjetioci su u srbijanskom univerzitetskom gradu Novom Sadu još uvijek mogli bezbrižno uživati na Exitu. Na brdu iznad Dunava, u Petrovaradinskoj tvrđavi, ispred četrdesetak bina i muzičkih zona guralo se i do 50.000 gledalaca. U "Dens areni" muziku je puštao Solomun, svjetski poznati bosanski di-džej koji je odrastao u Hamburgu, piše novinar Oliver Zoz za njemački javni servis ARD.

Ove godine toga više nema. Organizatori su iz političkih razloga prisiljeni otići iz Srbije, kaže Dušan Kovačević, osnivač i strateški um festivala.

"Bili smo pod pritiskom. Najprije su ukinute sve državne subvencije za festival, a potom je prijetilo našim sponzorima. Na kraju su uslijedile i direktne prijetnje srbijanske Bezbednosno-informativne agencije (BIA) meni lično, kao i ostatku tima", navodi Kovačević.

Trending

Meteorolog kojeg prati regija objavio novu prognozu: Poznato i kada bi moglo stići pravo osvježenje

Od hita do himne protestnog pokreta

Šta se zapravo dogodilo? Festival Exit podržao je studentske proteste protiv autoritarnog sistema vlasti predsjednika Aleksandra Vučića. Protesti su počeli u novembru 2024. nakon što se urušila nadstrešnica Željezničke stanice u Novom Sadu, navodno zbog korupcije i loše izvedenih građevinskih radova, podsjeća Deutsche Welle.

Prošle godine, tokom Exita, studenti koji su blokirali svoje univerzitete izvedeni su na binu. Tamo su plesali zajedno sa italijanskom pop zvijezdom Galom. Njen najveći hit Freed from Desire postao je himna protestnog pokreta. Gala je pripremila i kratko obraćanje na srpskom jeziku, kojim je pozvala na otpor u Srbiji.

"Srbijo, ustani za svoja prava! Pokaži svijetu da narod ima moć!", uzviknula je Gala pred okupljenom masom.

Prije oko 3h

Zvonimir Nikolić o napadima na Dinu Merlina: "Zavist je čudo"

Ukidanje finansiranja i racija

Za srbijanske vlasti to je očigledno bilo previše. Pored ukidanja subvencija i verbalnih prijetnji, u maju ove godine došlo je do racije u kojoj je uhapšen Miloš Kovačević, zaposlen na Univerzitetu u Novom Sadu. On je brat direktora festivala Dušana Kovačevića. Jedan video-snimak prikazuje naoružane policajce kako upadaju u stan. Miloš Kovačević stoji tamo u čarapama, trenerci i bez majice, vidno šokiran. Njegov brat Dušan uvjeren je da je ova akcija bila usmjerena protiv njega i samog festivala.

"Najprije je bio optužen za terorizam. Kada su shvatili da je to suviše smiješno, prešli su na optužbu koju stalno upućuju i studentima: pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog poretka. Na sreću, uz pomoć ljekarskog nalaza uspjeli smo da pritvor mog brata preinačimo u kućni pritvor. Željeli su da ga sve vrijeme drže u pritvoru dok traje situacija oko Exita, kako bih ja šutio. Ali, naravno, nisam pristao na to", kaže Dušan Kovačević.

Nova perspektiva

Sada se festival preselio u susjednu Crnu Goru. Tri festivalske noći početkom jula na Velikoj plaži u Ulcinju privukle su ukupno oko 50.000 posjetilaca. Među njima je bilo mnogo Crnogoraca, ali i gostiju koji su doputovali iz Srbije.

"Išli smo na festival dok je bio u Srbiji. Bili smo ponosni na ovaj festival, podržavamo studentske proteste i nadamo se da će se Exit jednog dana vratiti", kaže jedan mladić koji je doputovao iz Srbije. Mladi Crnogorac dodaje: "Godinama smo se pitali zašto nemamo festival na ovakvoj plaži. I sada nam odmah dolazi ovako veliki događaj. Uživaćemo."

Exit će se krajem avgusta održati i na bečićkoj plaži u Budvi, a u oktobru kao Starlight festival u Egiptu, ispred piramida u Gizi. Za Dušana Kovačevića to je pozitivna strana čitave priče.

"I dalje živim u Novom Sadu, gdje festival više ne može da se održava, i to nije dobar osjećaj. Ali uvijek pokušavam da se fokusiram na pozitivne stvari. Ova svjetska turneja našeg festivala zaista nam je otvorila mnoštvo novih perspektiva", kaže Kovačević.

Sloboda umjetnosti kao indikator

Za Jovanu Karaulić, političarku zaduženu za kulturu u opozicionoj Demokratskoj stranci (DS), ono što se dogodilo sa Exitom pokazuje kako Vučićeva vlada trenutno sprovodi sve autoritarnije mjere.

"Autoritarni režimi ne smatraju kulturu nečim marginalnim. Kulturne institucije mogu doprinijeti tome da se društvo bolje razumije. One omogućavaju slobodno mišljenje i govor. Zato autoritarni režimi preuzimaju kulturne institucije. Ako želite da vidite kakvo je stanje demokratije u nekoj zemlji, ne morate čekati da vidite hoće li izbori biti pokradeni. Dovoljno je samo pogledati jesu li umjetnici u toj zemlji slobodni ili ne", kaže Karaulić.

Slično kao i Exit, prošle su i mnoge druge kulturne manifestacije i ustanove u Srbiji. Tako je, na primjer, na najvažnijem pozorišnom festivalu u zemlji, Bitefu, kompletan organizacioni tim smijenjen u korist funkcionera koji su lojalni režimu.