Mišo Bartulica za Radiosarajevo.ba: O povratku Bolera, Miletu Anđeliću i sarajevskoj muzičkoj sceni

Legendarna sarajevska rock grupa Bolero nedavno je obradovala fanove s novom pjesmom Mjedenica, koja je najava dolazećeg albuma Avatarov grijeh.

Nova pjesma, praćena spotom koji je sniman u Sarajevu, dolazi u trenutku kada Bolero obilježava 40 godina od nastanka (osnovani 2. oktobra 1984.).

Ideja o ploči

Više o svemu za portal Radiosarajevo.ba rekao je osnivač i gitarist grupe, te autor njenih brojnih hitova, Miroslav Mišo Bartulica.

Trending

Kulturni četvrtak | Reditelj Andraš Urban: O Desire festivalu, komediji 'Seljačka opera' i teatru

"Mi smo aktivni već neko vrijeme. Svirali smo dosta zadnjih godina, regionalno. Ovdje je bio prioritet da se uradi taj novi album, koji sam ja imao neke tri-četiri godine u planu. To smo sada pokrenuli s pjesmom Mjedenica", rekao je Bartulica za Radiosarajevo.ba i nastavio:

"Pjesme su tu, cijeli album. Plan je da do kraja idućeg mjeseca bude drugi singl. Možda ćemo objaviti tri singla, a onda na proljeće ploču, odnosno cijeli album. Svakako bi išli na vinyl. Vratio se taj interes za ploču i kod mlađih ljudi. CD izlazi iz mode, a možda bude i USB".

Mjedenica zvukom dosta podsjeća na stari Bolero i primjetan je Bartulicin rukopis.

"Teško ja mogu pobjeći od sebe. Radim na jedan određen način i kako god napravim pjesmu i složim sve što nosim u mislima, to je nekakav moj stil i ja ne znam drugačije. Jednostavno se tu pokazuje nekakav autorski rad. I s drugim pjesmama je tako, s tim da su pjesme dosta različite. Nisu blizu jedna druge, sasvim je drugi kontekst.

Mjedenica je omaž jednom sarajevskom mjestu gdje sam ja dugo živio i nosim neke emotivne uspomene. To je neka prošlost, a ova iduća će već biti ovovremenska. Ima nekih pjesama koje su aktivne i mislim da je album dobar i zanimljiv. Ja nemam namjeru izbaciti pjesmu ako ne stojim iza toga. To je neki moj kriterij".

Današnji Bolero, pored Bartulice (gitara), čine Tony Popović (vokal), Vedran Kalinić (bas), David Mihaljević (bubnjevi) i Dino Olovčić (klavijaturiste), koji je uz Mišu jedini preostali član originalne postave.

"Dino je tu od početaka i onih nekoliko puta kad smo pokušavali da se pokrenemo. Bile su neke tehničke stvari koje nismo mogli riješiti odmah, pa je prošlo vremena dok se neke stvari nisu složile kako treba. Ja nisam htio ići u snimanja dok nisam napravio situaciju da je bend tu i da možemo imati taj zvuk i završiti to kako treba".

Postojala je mogućnost ponovne obnove saradnje s prvim pjevačem Miletom Anđelićem, koji je ostao upamćen po svom vanserijskom vokalu. Do toga ipak nije došlo, a Bartulica nam je otkrio i zbog čega.

"Mile i ja smo bili u kontaktu dugo vremena. I poslije kroz neke godine smo pokušavali, kad smo snimali onu pjesmu Bosna u Basni, pa kasnije Dispertango. To su sve trebali biti neki ponovni počeci. Međutim, uvijek je tu nastajao prekid jer smo nekako bili daleko. On je u Baselu, a ja ovdje. Nismo mogli naći način da radimo dalje, a da smo tu.

Čuli smo se sve do prije neke dvije godine. Bila je namjera da nastavimo dalje, međutim, on se odlučio za neku svoju varijantu, da nešto pokuša sam. Tako da sam ja morao naći neko rješenje, po nekom karakteru, da možemo nastaviti, a da to ostane Bolero. Kad ostavite neki trag, ljudi prepoznaju to nešto, taj karakter vokala. U tom smislu, teško je zamijeniti nekoga ko je ostavio takav pečat kroz pjesme, ali autorski sam ja tu opet radio onako kako mislim da treba, samo sam tražio mogućnost da neko može nositi cijeli taj materijal i ono što se nalazi na pjesmama. Kad se budu pjesme objavljivale, mislim da će se to čuti".

Neponovljiv ambijent

Bolero je bio dio fenomena sarajevske muzičke scene, koja je 80-ih godina prošlog stoljeća predstavljala centar bivše Jugoslavije.

"U biti jeste fenomen. Taj ambijent u kojem se sve to događalo, gdje ste živjeli. Mogu reći da je to nešto neponovljivo. Sticajem okolnosti ja sam dugo bio u Sarajevu. Da sam bio negdje drugo i radio iste pjesme, one bi možda bile te, ali na neki drugi način. Dakle, bio je važan taj ambijent u kojem ste živjeli i ta sarajevska scena je bila specifična i jako primaljiva za mnoge druge koji su htjeli početi i koji su dolazili tu da bi ostvarili karijeru. Situacija je bila takva, da ako ste htjeli nešto, morali ste doći u Sarajevo".

Prva dva albuma Bolera – Na kraju slavlja (1986) i O Jesenjinu (1988) ostavila su neizbrisiv trag. Posebno interesatna priča bila je s drugom albumom, za koji je inspiracija bio lik i djelo poznatog ruskog pjesnika Sergeja Jesenjina.

"Album O Jesenjinu je sniman na RTV Sarajevo. Za sve to je dosta zaslužan i Slobodan Vujović, koji je mene podržao kad sam htio raditi taj album. Rekao mi je da je dosta njih pokušalo to oko Jesenjina, ali da niko nije uspio da nađe način da to stavi u neki muzički koncept. Tako da sam dobio podršku od njega i kad je čuo prve demo snimke rekao je da je to odlično i da ćemo raditi. Taj album je onda sniman za Diskoton i bilo je šta je bilo. Vrijeme je pokazalo da su to dobre pjesme. Danas kad gledam s ove distance, mogu biti samo sretan da su pjesme opstale i izdržale teret vremena".

Godine su donijele i velike promjene u muzici. Bartulica nam je otkrio šta se to promijenilo u odosu na nekadašnje vrijeme.

"Promijenio se prvenstveno način snimanja. Danas postoje digitalne opcije, tako da svako može raditi kući. To je proširilo domen onih koji nekad nisu mogli snimati, jer nekad vam je trebala potvrda od diskografske kuće. To je bio jedini način. Danas dosta stvari možete napraviti sami i dosta je široko u tom domenu.

Ne znam sad da li je ta sarajevska scena u tom kontekstu u kojem je nekad bila, ali znam da ima bendova koji pokušavaju na neki drugi način. Promijenile su se neke stvari. Scena ne postoji na onaj način kao što je postojala nekad. Svako radi sam za sebe, pa šta uspije", dodao je Bartulica za Radiosarajevo.ba.