Šerifović: Koševo je najbolji način da obilježim 15 godina rada

Publika koja pamti njen veliki koncert u "Zetri" odbrojava dane do pnovnog susreta, a Šerifović ništa ne prepušta slučaju, pa je tako još početkom mjeseca "preselila" u Sarajevo.

"Sve ide baš onako kako treba, čujem i vidm da je atmosfera nekako lijepa i vesela,", ističe Šerifović na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

Dodaje i da za publiku priprema mnoga iznenađenja i da je Anid Ćušić jedini gost čije ime želi otkriti. Za naš portal otvoreno je govorila o svom odnosu s publikom, ali i o tome kada se namjerava povući sa scene.

Radiosarajevo.ba: S obzriom na veliki broj Vaših hitova, da li je bilo teško izabrati pjesme koje ćete pjevati zajedno s publikom na Koševu?

„Odabrali smo dobar repertoar i napravili neka iznenađenja za publiku. „Pametna i luda“ bit će prva pjesma. “

Radiosarajevo.ba: Kažete da je pjesma „11“ ta koja u zadnje vrijeme publiku najviše diže na noge. Da li Vam je poznato da je Vaša live izvedba pjesme „Pukni zoro“ omiljena među Bosancima i Hercegovcima?

„Jeste, poznato mi je. Drago mi je što sam tu pjesmu oživjela, a snimio ju je Miloš za „Montevideo, Bog te video“. Verzija uživo snimljena je jedne prilike dok sam, onako opušteno, u Los Angelesu sjedila sa svojim saradnikom i prjateljem, a slučajno nas je snimala njegova supruga. Ljudi su je jako zavoljelji, vidim sada da je postala i himna fudbalske reprezentacije Srbije, što je super.“

Radiosarajevo.ba: Ovih dana imali ste mnogo susreta s Vašim fanovima u Sarajevu?

„Srčani su ti susreti. Ljubazni su i emotivni. Moja publika je drugačija, oni ne vole samo moje pjesme, nego kompletno moje biće i tako nekako i reaguju. Osjećaju me svojom i svaki susret s nekim fanom izgleda kao da se već poznajemo. Moram iskoristiti priliku da se zahvalim na kompletnoj ljubavi prema Mariji Šerifović koja popravlja moj život, jer mi smo prilično usamljene osobe, tako da beskrajno im hvala. Ta pažnja fanova prija mi jer je to dokaz da neko prati šta radite i da postulati života koje upražnajvam imaju smisla. Dat ću sve od sebe da im na koncertu pružim sve ono što je u meni najbolje.“

Radiosarajevo.ba: Možda je to zato što i jeste drugačiji od ostalih Vaših kolega. Bez glume i ikakvog pretvaranja, Vi ste uvijek to što jeste.

„Nema potrebe da budem bilo šta drugo, naporno je. Ionako živimo u vremenu u kojem je već sve dovoljno iskrivljeno i naopako i samim tim smatram da bi bilo komplikovano glumiti nešto što nisam.“

Radiosarajevo.ba. Koncert na Koševu za mnoge je nedosanjani san. Kakav osjećaj u Vama budi činjenica da ćete 30. juna izaći pred desetine fanova, ne samo iz BiH, mnogi će stići i  iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske?

„U junu ove godine je 15 godina od kako postojim kao umjetnik  i ako bih mogla da zamislim bolji scenarij da to obilježim, mislim da ne bih mogla da ga nađem. Želim da nas posluži vrijeme, da to bude jedna lijepa ljetna noć koju ćemo svi pamtiti. Mislim da će najproblematičniji trenutak biti kako objaviti da je došao kraj koncerta."

Radiosarajevo.ba: Vi ste neko ko je još prije petnaest godina mogao reći da je ostavio nešto iza sebe. Smatrate li to igrom sudbine?

„Sigurna sam da sve velike stvari moraju biti zapisane u nekoj knjizi života, a onda je do mene koliko će to biti uspješno, koliko zapamćeno i koliko će ostaviti nekog traga na ljude jednog dana kada završimo ovozemaljski život."

Radiosarajevo.ba: Koliko je teško objaviti novu pjesmu nakon niza  hitova?

„Nije teško. Najbolje je tim povodom praviti se mrtav i ne obraćati pažnju na ono što je bilo do tog trenutka jer ako se zavrtimo u taj krug pakla, a u kojem mislimo da li će sadašnja numera biti bolja od neke stare, to može biti zaluđujuće. Što bi rekli amerikanci - stvar je trenutka. Trenutno nemam na vidiku novih pjesama, u ovom trenutku nisam razmišljala o tome.“

Radiosarajevo.ba: Koji su Vaši planovi nakon koncerta u Sarajevu?

„Imam kratak odmor, nekih pet-šest dana i krećemo s regionalnom ljetnom turnejom iz Budve 7. jula."

Radiosarajevo.ba: Kako sebe vidite za nekih tridesetak godina?

„Nemam ambicije da živim 150 godina. Vidim se u Los Angelesu, i to dosta ranije, sa porodicom, djecom i psima, negdje pored okeana, neradeći uglavnom ništa.“