Guns N' Roses u Beogradu: Spektakl koji smo čekali (i dočekali)

Kako kažu, najbolje je ostaviti par dana da se slegne pa onda "hladne glave" sabrati i oduzeti utiske. E pa hajde. Već 9 godina pokušavam "ubosti" neki termin na turneji da gledam uživo jedan od prvih "žešćih" bendova koje sam počeo slušati (prvi je bio Divlje Jagode sa albumom Motori).

Piše: Emir Saračević za portal Radiosarajevo.ba

Tačno se sjećam dana (ne baš precizno datuma) kada sam dobio kasetu GN'R Lies. Mislim da je bilo proljeće 1989. godine i vraćali smo se iz posjete tatinoj familiji. Nama djeci je malo dosadio repertoar Olivera Dragojevića i Indexa pa smo tražili bilo šta drugo da slušamo. Tatina rodica je iz svog kasetofona izvadila kasetu i dala nam da slušamo u autu. I eto, od tada je sve počelo vezano za Guns n' Roses. Dan danas u životu imam prvu verziju LP-a Appetite for Destruction sa zabranjenim omotom.

Trending

Novi slučaj femicida u Rijeci: Žena povrijeđena na stubištu, muškarac pronađen u stanu iznad

Vjerujem da vam je svima poznato kako su Gunsi slovili za jako nepouzdan bend po pitanju živih nastupa. Koncerti su im se otkazivali, prekidali u pola svirke ili kasnili po koji sat. Sve zbog naravi vokala Axl Rose-a. A, onda i te nesretne devedesete pa razlaz benda... Nekako se pomiriš sa činjenicom da ih jedino možeš gledati na nekoj VHS kaseti ili DVD-u.

Najbliže što sam mogao doživjeti pjesme Gunsa je bio koncert Slash feat. Myles Kennedy and the Conspirators 2015. godine u Zagrebu kada su svirali nekih 7 pjesama. Bolje išta nego ništa. Ali tada sam bio oduševljen interpretacijom i svirkom. A, tek kad su najavili povratničku turneju 2016. godine... I evo, devet godina nakon te informacije, uspijem da se sastavim sa vremenom, pogotovo što je Beograd najbliže što su nam do sada prišli.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Kako turneja i nosi naslov, u prijevodu "Jer ono što želiš i ono što dobiješ su dvije potpuno različite stvari" se može protumačiti djelomično a odnosi se samo na Axl-ov vokal. Ali, kad se uzmu u obzir njegove godine i energija koju izbacuje na nastupu, sve mu je za tolerisati. Da, Axl Rose ima 63 godine, doveo je liniju u red i još uvijek trči po bini tokom nastupa. Još jedna stvar, koncert je trajao puna tri sata bez ikakve pauze i bez bisa. Možda malo previše, ali su svirali za sve pare i opravdali cijenu ulaznica.

Kao što već spomenuh, jedino što im se može kritikovati je vokal koji više ne zvuči kao nekad u visokim dionicama. Ali je na You Could Be Mine završio kao na snimku. Ono što je publika mogla primijetiti, Slash nije svirao sa cigaretom u ustima. Tačnije, Slash je prestao pušiti još 2009. godine kada je imao pneumoniju.

13.12.24. 21:17

Guns N' Roses pozvali fanove iz Bosne i Hercegovine na koncert: "Ovo je j**eno specijalno"

Pored originalne trojke, Axl-a, Duff-a i Slash-a, u bendu su još i Dizzy Reed (klavijature, back vokali i udaraljke) koji je sa Gunsima od 1990. godine, Richard Fortus (gitara) koji je tu od 2002. godine, Melissa Reese (synth-ovi, klavijature, back vokali, sub-bass, programiranje i udaraljke) koja je došla u bend 2016. godine i novi bubnjar Isaac Carpenter koji je tu od početka ove turneje. Kad smo već kod njega, Isaac je u bend unio toliko energije svojim sviranjem da nas podsjeća na period kada je u bendu svirao Steven Adler. Nije se štedio ni jednog minuta sa punim udarcima. Dobro ih je osvježio i pojačao u nastupu. Ozbiljna, uigrana i profesionalna mašinerija. Zvuče "stadionski" kao što sam to i očekivao.

Da se vratim na samu listu pjesama, išlo je ovim redom: Welcome to the Jungle, Mr. Brownstone, Bad Obsession, Chinese Democracy, Live and Let Die, Hard Skool, Shadow of Your Love, Perhaps, It's So Easy, Estranged, Used to Love Her, You Could Be Mine, Yesterdays, Absurd, Double Talkin' Jive, Sorry, The General, New Rose (The Damned cover), Knockin' on Heaven's Door, Slither (Velvet Revolver cover), Coma, Civil War, Junior's Eyes (Black Sabbath cover), Sweet Child o' Mine, November Rain, This I Love, Human Being (New York Dolls cover), Don't Cry, Nightrain, Paradise City. 

Da su mogli svirati malo kraće i izbaciti koju dosadnu pjesmu, mogli su. Recimo, The General je prilično dosadna i bez ikakvog potencijala da bude hit. Bilo je tu još par pjesama bez kojih su mogli odraditi koncert, a umjesto njih ubaciti Rocket Queen i My Michelle. Tako je i This I Love zvučala prilično iritantno u visokim dionicama. Al' da se vratimo na naziv turneje, "Jer ono što želiš i ono što dobiješ su dvije potpuno različite stvari". Na kraju je bitno da smo svi uživali u hitovima uz koje smo odrastali, a i zapjevalo se...