Zlatko Dizdarević: Poslije Pariza

Projekat se nastavlja...

Dio svijeta, onog zapadnog i "demokratskog" je u šoku. U iskrenom bolu i nevjerici pred pitanjem kako je to moguće, većinski se prislanjaju uz satansko zadovoljstvo izvođača terorističkih radova, u kontinuitetu. Drugi dio koji u ovakvim situacijama obično nije važan, osim što je kolektivno kriv, zna o čemu se radi i oni zato nisu iznenađeni. Prema podacima koje je 2012. godine objavio U.S. National Counterterrorism Center, između 82 i 97 posto svih žrtava terorizma u svijetu, motiviranog vjerskim razlozima, u posljednjih pet godina su muslimani.

Piše: Zlatko Dizdarević za Radiosarajevo.ba

Eto zato oni razumiju o čemu se radi, i nisu iznenađeni, uglavnom. To, naravno, nema veze s intimnim ljudskim saosjećanjem s nevinim žrtvama, ma gdje bile. Ovo su, tako nekako, kazali odmah u "breaking news" i Obama i Hollande, Karry, naravno Netanyahu i Erdoan, kao i Assad i lider Hezbollaha Nasrallah... Naravno, duboko su šokirani i Ban Ki-moon i Jean Claude Juncker.

Assad je kazao da žali, ali i da razumije, jer to isto rade i u Siriji. Njemačka televizija odmah je saopćila da "njihov ministar Steiner nije nasjeo na Assadovu izjavu jer Pariz nema veze sa Sirijom..." Ako nema, kakve veze onda ima hitra vijest da su dvojica terorista Sirijci i da su ušli kao izbjeglice u Francusku. Kao usput se spominje onaj treći koji je rođen i odrastao u Francuskoj. Konstatacija o onoj dvojici, i sirijskom pasošu na krvavom licu mjesta, onako kao usput direktno određuje krivca ali i legitimira zidove i žice na slobodnim putevima Evrope. Zapad je do savršenstva doveo tehniku dislociranja krivice gdje i kako treba. Desni ekstremisti, fašisti i podjednako IS trljaju ruke od zadovoljstva. Samo nek' se puca i samo nek' je straha.

Jer teror je biznis i individualni i državni

Zanimljivo, između 2009. i 2013. godine manje od dva posto terorističkih operacija u EU imalo je vjersku motivaciju. Svi ostali napadi proistekli su etničke mržnje, separatizma, segregacije... U 2013. samo je jedan posto od 152 teroristička napada motivirano religijom. Podaci su iz zvaničnih izvora u EU. Prije Pariza, Le Penova je bila druga pojedinačna snaga u Francuskoj. Treba li se kladiti da će sada biti prva?

Normalni svijet ima i razloga i prava da bude šokiran masakrom u Parizu. Ali, onako usput, samo dan prije tog crnog petka, 13. novembra, bio je i crni IS-ov četvrtak u Bejrutu, 43 mrtvih i 230 ranjenih, malo prije isti počinioci zločina protiv Kurda i ljevičara u Turskoj, 128 mrtvih i 500 ranjenih, pa saudijsko bombardiranje 28. septembra u Jemenu, 131 ubijeni civil, 80 žena.  U Africi, Boko Haram izmasakrirao dvije hiljade Nigerijaca. Nije bio ni "breaking news" i nisu se oglasili ni Obama, ni Hollande, ni Ban Ki-moon ni Juncker... Da li su životi svih tih ljudi podjednako vrijedni ili ih politika i interesi onih što zvanično oplakuju, čine drukčijim. Čine, i to je danas brutalna realnost.

Kada se razgovara generalno o ubojstvima, među profesionalcima koji se bave običnim, pojedinačnim i onim zaduženim za grupne zločine terorizma, ima jedna generalna razlika. Ovi prvi traže motiv i nalogodavce. Ovi drugi to kriju jer su i motiv i nalogodavci sistem, visoko gore. Najčešće u politici što se ubi boreći se za demokraciju i ljudska prava. Traganje za izvorima terorizma – izvršioci su poznati – dovelo bi do naručilaca. Zato je okretanje ka istinskim i dubinskim izvorima terorizma, a to je generalno destruktivna politika sada već fašisoidnog imperijalizma koji je u minulih više decenija proizveo i talibane, i Al Qaedu i IS i sve druge "isile", ono od čega se mora krenuti istine radi. I ako bi se doista htjelo da nevine krvi ne bude.

Tog okretanja, kako sada stvari stoje, nema. Jer teror je biznis i individualni i državni. Teror služi za otimanje resursa, jača represivnu logiku i silu, zatvara granice, legalizira ubijanje privatnosti, individualnosti i ljudski prava, otvara kese za oružje, vojsku i policiju i proizvodi nasilni mentalitet u ljudi, generalno pogodujući novom teroru. Zato je teror postao politika koja je za izrazitu manjinu profit, a ogromnoj većini razarajuća budućnost. Ostali kriteriji odavno više ne igraju. U minulih pet godina Amerika je samo Saudijskoj Arabiji, najcrnjoj teokratskoj monarhiji, izvozniku ekstremizma i blagajni terorizma, prodala oružja u vrijednosti od sto milijardi dolara. I najavljuju još više. Konkurenti su im tamo postali najprije Francuzi. Svemu tome IS i histerija pogoduju. Sutra neko drugi. Ko, znat će se po tome ima li "breaking news" ili nema. Ljubav i tuga u tom su slučaju na posebnoj adresi.

Kako sada stvari stoje, projekat proizvodnje nasilja se nastavlja.