Reforme s pucanjem i laganjem

Za Johannesa Hahna je u Bosni i Hercegovini malo ko čuo. Raznih "dužnosnika" u Bruxellesu je mnogo. Onda se, odjednom, desilo nešto jako čudno. Dotični Hahn, komesar Evropske unije za politiku susjedstva i pregovore o proširenju, kazao je kako se "Bosna i Hercegovina vratila na put reforme". Ćuj to!    

Piše: Zlatko Dizdarević za Radiosarajevo.ba

Prvo je sve ličilo na veliku grešku. Onda je postalo smiješno jer izjava nije ni slučajna ni naivna. Tvrdnju kojoj ne može da vjeruje niko pošten u nesretnoj državi, pa ni da vjeruje svojim ušima kada je čuje, pratilo je sijaset pripadajućih mantri s raznih mjesta u EU. Komesar se pozvao i na prošlozimski "politički konsenzus u zemlji o evropskoj budućnosti BiH", pa na takozvanu Reformsku agendu iz jula mjesecu. Baš moćan putokaz ka sreći. U međuvremenu, uz zatvaranje oba oka pred neophodnim uvjetima za to, Evropa "ovjerila" i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, potpisan prije svega sedam godina! Kao biber po pilavu došla je potvrda tog čuda zvanog napredak i od ambasadorice Amerike u Sarajevu. Kaže da "smo u ovoj godini vidjeli značajan napredak u BiH. Zemlja je predsjedavala Vijećem Evrope i Adriatic V grupom i dobro obavila svoj posao..." Lijepa ta predsjedavanja za imidž tzv. lidera ali jede li se to, može li se to nekako preračunati u radna mjesta, sveukupni rast, viši BDP itd. Teško. 

Otkud pravo državi da hapsi

Onda se postojanje uspjeha počelo saopćavati narodu. Ne mogu ljudi biti sretni ako to ne znaju. Veoma visoki zapadni specijalista za Balkan, član mnogih glasovitih instituta u svojoj velikoj zemlji i šire, veli kako je svjedočio "istinskom oduševljenju koje Bosanaci iskazuju za reformsku agendu koju promoviraju EU, Svjetska banka i MMF..." Ne zna se da li je vidio i kako minulih dana među tim Bosancima, u zemlji koja se "vratila na put reforme", prema standardima EU, tinja strah ali i strašni bijes nalik onom s početka devedesetih, nakon što su vlasti u Republici Srpskoj odlučile da se prijeteći narugaju i samom postojanju Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Formalni povod ovaj put, SIPA se drznula da hapsi po nalogu Suda petoricu policajaca u Novom Gradu, nekadašnjem Bosanskom Novom, zbog optužbi za teške ratne zločine. Otkud pravo državi da hapsi po "njihovim" općinama i entitetu bez znanja i pitanja. Toliko o državi! Predsjednik entiteta Dodik tom prilikom je saopćio ostatku BiH da "ih niko ne pokušava testirati koliko su daleko spremni ići..."  Spominjalo se oružje. 

Evropsko objašnjenje našeg "vraćanja na reformski put" je groteskno. Ovdašnja sjajna ekonomska analitičarka Svetlana Cenić, maher da komplicirane cifre, trendove i procente prevede na razumljiv jezik, pojasnila je slijedeće: Od pomenutih reformi nema ni traga ni glasa a šifru je stara – zaplaši međunarodne face kako može doći do rata bude li teška socijalna situacija. Svaki se bunt može pretvoriti u međunacionalno krvoproliće, i eto para opet za još jedan period neodgovornosti. Realnost veli: U prvom polugodištu ove godine BiH je imala pad izvoza od 4,4 posto, a u prvih devet mjeseci u RS-u je taj pad 21,1 posto. Ekonomija je opterećena javnim sektorom koji troši već 50 posto BDP-a a više od 60 posto proračuna ide na administraciju. Začudo, 17 posto socijalnog budžeta troši 20 posto najbogatijih u zemlji! Nezaposlenost mladih je preko 60 posto a lani je već sedamdeset hiljada uglavnom njih otišlo iz zemlje. BiH je druga zemlja po rasprostranjenosti korupcije – u svijetu.  

Ko je tu lud

Utom će Svjetska banka stati na stranu gospodina J. Hahna i objaviti zadivljujući podatak: Prema čuvenom "Doing businessu" BiH je po karakteristikama poslovanja skočila u odnosu na prethodnu godinu za 28 mjesta! Lani je bila najgora zemlja za poslovanje u Evropi (107.) a ove godine, eto, na 79. mjestu. Prema indikatoru prekogranične trgovine BiH je čak bolja od šest zemalja EU: Finske, Njemačke, UK, Malte, Kipra i Irske. Naravno, i od neevropljana – Norveške i Švicarske! Političko sakrivanje brutalne bh. realnosti Svjetskoj banci i MMF-u idu na ruku do naše posljednje rijeke, elektrane i mobilnog provajdera. Do posljednjeg penzionera i zaposlenog.

Ko je tu lud. Jadna politika lažnog optimizma kojom se spašavaju glave i guzice lidera vječitog bh. poniranja ka dnu, od rata do danas, rezultat je panike od zamjeranja tim liderima. Jer, sve bi se moglo vratiti kao bumerang nestabilnosti, pa zato bolje ne čačkati po ovdašnjem jadu. Suviše je, ipak, tehničke pameti u svjetskih birokrata da ne bi znali kako bh. ekonomija koju blokira unutrašnja politička "konkurentnost" ne hrani ni državu ni njene stvaraoce. Ona postoji da bi hranila njen riplijevski aparat na svim nivoima a prije svega političke stranke što taj aparat biraju i čuvaju, sazdane u pravilu na nepotizmu i zakletvama na odanost. Priča o "Reformskim agendama" tako postaje sprdnja. 

Ukoliko se sve dešava u neznanju o karakteru Bosne i stanju u njoj, tek onda imamo problem. Šta još treba da se desi mimo zvaničnog negiranja države od Skupštine i Vlade njene polovine i najave pucanja jedne policije na drugu u istoj zemlji, pa da se razumije da to može biti sve samo ne "povratak na reformski put". Ta vrsta "reforme" Bosne i Hercegovine u nečijim glavama može značiti samo jedno – reforma do ukidanja same države. Kako stvari stoje, međukorak bi mogao biti ono što je, tragom trenutne uzajamne ljubavi između lidera EU i lidera BiH, u gorkoj šali sjajno vidio prof. Nerzuk Ćurak minule subote na sesiji Igmanske inicijative. U slobodnoj interpretaciji, Nerzuk je naslutio dan kada će EU, prezadovoljna reformama što su ih predano provodili političari BiH, zvanično i svečano primiti u svoju porodicu – lidere Bosne i Hercegovine! Onda će, valjda, neko konstatirati da iza tih sjajnih lidera reformatora nema odavno nikoga, ni države Bosne i Hercegovine, ni naroda...