Poraz herojskih koljača

U slobodnijem prijevodu, mitska bitka je završena. Ostaju još "džepovi" po okolnim kvartovima ali, sudbina grada je u rukama sirijske vojske. Blizu sto hiljada stanovnika iz tog dijela grada u utorak prijepodne već je u onom drugom, zapadnom, koji je od početka rata pod kontrolom države. Većina svjetskih "slobodnih" medija će zaplakati nad tom viješću jer su poraženi njihovi herojski koljači što su istočni dio grada držali u čeličnom okruženju četiri godine. Prema tim medijima, uglavnom zapadnim uz pripadajuće jadne i s nekih drugih prostora, Alep je "pao". Ili je "zauzet", ovisi od uređivačke inventivnosti. Oni ostali, što su u časnoj manjini, objavljuju kako je Alep "oslobođen".

Zakasnio je grandiozni plan zapadne koalicije ne bi li se istočni dio grada, dramatično bitan za njihov budući plan o podjeli Sirije, "odbranio po svaku cijenu". Taj plan odbrane smišljan je tokom minulog vikenda u političkom vrhu Francuske pošto su navodno Amerikanci pomalo "nesigurni" zbog njihove unutrašnje situacije. Cilj je bio dramatično formuliran: Alep ne smije pasti! Obećan je i hitni poziv u pomoć svim "opozicionarima" i njihovim sponzorima iz svijeta kako se ta katastrofa ne bi desila. Ali, eto, desila se. Sada ni onom više puta u medijima citiranom komandantu jedinice Nour al-Din al- Zenki iz "zauzetog" Alepa, Yaser al-Youssefu – prepoznatom po tome što su njegovi koljači nedavno pred kamerama odrubili glavu palestinskom dječaku od 12 godina – nije ostalo ništa drugo nego da kuka kako su ih Amerikanci, Saudijci i Turci ostavili na cjedilu... Ne zna kreten šta je svjetska politika - kurva.

Zapadni novinarski jad koji nikakav zaključak nije izveo iz brukanja u američkim izborima gdje su bili ovako ili onako kupljeni pa se ponizili u ogromnoj većini, nastavlja ispisivanje crnih stranica nekada časne profesije. Nikome ne pada na pamet ni riječ da kaže kako to, odjednom, samo u prvim satima deblokade istočnog Alepa, više od sto hiljada stanovnika za koje se tvrdilo da ih dotični Yaser i slični koljači "štite", sada u kolonama bježi prema zapadnom, slobodnom dijelu grada pošto se istočni još deratizira. A vojska ih dočekuje s paketima hrane, što je poklon direktno s neba, za početak. Onu hranu koja jeste pristizala njima do prije dvadesetak dana u blokirani istočni Alep slobodarski radikalni džihadisti krali su sebi, žderali i viškove prodavali ostalima po cijenama od dvadesetak dolara za kilogram brašna, recimo. Naravno ta priča nije specifična samo za Alep.

Veliki mediji koji su do jučer pisali doslovno kako se "mješavina umjerenih opozicionih grupa s radikalnim džihadistima bore da zaustave sirijsku vojsku, Ruse i Irance što nadiru prema Alepu", sada ne propituju ni jednu notornu činjenicu o tamošnjoj realnosti. Recimo, da su ljudi tamo umirali od gladi na prvim linijama prisiljeni da budu živi štit. Kako to da je "sirijska vlada odbila humanitarnu pomoć građanima istočnog Alepa" a sada im oni dijele hranu jer znaju kome je dijele. Gdje je sad onih 16 "stanovnika istočnog Alepa" sa zastavom "revolucionara" na fotografiji što je danima obilazila svijet a koji su, eto, protestirali u korist dojutrošnjih branitelja istočnog Alepa. Ima li danas ikog živog na toj demokratskoj strani i među navodno slobodnim medijima da objasni – kako su i zašto "radikalni džihadisti", od IS-a i Nusra Fronta do Ahrar el-Shama, Jaish al-Islama, Jabhat Fatah al-Shama i nebrojenih drugih koljača i klasičnih terorista u Siriji, evo zdušno proglašavani partnerima i saveznicima koje treba odbraniti po svaku cijenu. Istovremeno, po Evropi i Americi dovršena je najstrašnija stigmatizacija svih muslimana, čak i svekolika antimuslimanska histerija pa i povodom ljudi koji su kao muslimani zapravo i najbrojnije žrtve tih koljača. I sve je to plod istih "slobodnih" politika i medija, njihovih velikih gazda iz sjene. Ko je tu lud?

Padne li na pamet bilo kome barem u prolazu, nakon svega, koliko je groteskno insistiranje većine zapadnih medija da nikada ne propuste napomenu – uz pokoji citat iz arapskih medija ili onih nekih drugih, tamo – kako su to "state controled media". Ko biva, da znamo o čijim se stavovima tu neupitno radi, za razliku od nas, slobodnih. Koje li arogantne bijede. Pa ima li brutalnije državne, korporativne, klanovske i korupcionaške kontrole medija nego u tom tzv. slobodnom svijetu koji jeste, doista, nekada bio uzor nama malima. Kakvu li sve prljavu, dirigiranu, cenzuriranu, prevarantsku igru s istinom mnogi od njih danas igraju. U ime politike koja je, recimo, još 2012. stala iza "medijske teze" moćnog Council on Foreign Relations, utjecajnog think-tanka iz New Yorka i Washingtona, da tzv. Slobodna sirijska vojska kao proizvod SAD a sa zadatkom da sruši Assadovu Siriju "ima potrebu za Al Qaedom". Tako će, pisali su, biti fanatičniji i smrtonosniji! Šta još zamisliti gore, kao poniženje svjetskih "slobodnih medija", od upotrebe tzv. Sirijske opservatorije za ljudska prava iz Londona koja je evo pet godina osnovni izvor informacija i medijski suport teroristima iz Sirije. Pa i ptice na grani već znaju da je riječ o firmi jednog lica, svojevremeno osuđivanog pripadnika Muslimanske braće u Damasku, pa vrbovanog i finansijski i na svaki drugi način održavanog od britanskih obavještajnih službi u London, ali i uz pomoć projekata iz EU.

Na koji nivo sprdnje smjestiti u ovom času strašno važnu "vijest" što se emitira iz ureda Amnesty International u Bejrutu (?!) kojom se ozbiljno upozorava da su tajne službe Assada na "nekom aerodromu" privele jednog sirijskog građanina koji je prebjegao iz istočnog u zapadni Alep, pa ga zadržali na ispitivanju! Eto k'o strašno čudo što postoji sumnja da je građanin sarađivao s "braniteljima" tamo gdje je bio. Da cirkus bude veći, prvu vijest sustigla je i druga – ona prva još nije potvrđena! Ma šta je taj cijeli rat i oslobađanje dvjesta hiljada ljudiu spram ljudskih prava dotičnog građanina kojeg, evo, teroriziraju Assadovi okupatori. Ko bi drugi. Doduše, eno i vijesti o "aktivistici iz opozicije" koja doduše živi u Evropi ali nema veze, to joj sigurno dokazuje demokratsku vjerodostojnost. Aktivistica javlja o Assadovoj granati na pijacu u gradu Deir el-Zor gdje je 17 mrtvih građana. Brojni "građani" su tamo, inače, pripadnici partnerskog IS-a koji ne smije pasti.

Vijesti o istinskom i oslobađanju istočnog Alepa sustižu jedna drugu. I o ljudima što su tamo svojim tijelima i životima prisilno branili teroriste po javnim zgradama, bolnicama, školama i drugim mjestima pretvorenim u njihove kasarne. One zlikovce i njihove nalogodavce što su se uklopili u interese demona koji hoće da vladaju svim mogućim svjetskim profitima praveći od tuđih smrti najveći biznis. Oni što medijski sve ove godine služe toj drami teško se povlače. Farsa s njihovim objašnjenjima se nastavlja i dalje a svijet nije svjestan kakve se sve tu matematike roje. Od piljarskih, temeljem sitnih dobitaka i podjednako sitnih političkih strasti, do onih najkrupnijih, planetarnih. Mnogo je gadova koji u tome učestvuju, ali je sve više i trezvenih što prepoznaju pozadine cijele priče. I komentiraju do sarkazma.

Dok još nakratko važeći američki državni sekretar Karry – kažu agencije – učestalo i pomalo panično zove ruskog kolegu Lavrova povodom Sirije, nastojeći da se "uradi nešto tamo" prije nego što se "nesigurnost" s Trumpom ne pretvori u realnost, slobodarski mediji po Americi i Evropi nikako da se vrate iz duboke nesvijesti. Samo nekoliko sati nakon objave vijesti o "oslobađanju – zauzimanju" istočnog Alepa i otkrivanju dramatičnih storija o živom štitu tamošnjih stanovnika isturenih u odbranu "herojskih koljača", jedna je čitateljica u odgovoru na opranu novinarsku verziju te drame poslala reakciju, možda najporazniju za maenstrem medije zapada koju sam do sada vidio. Dotična Sean Kennedy kaže: "Predlažem da kao živi štit koljačima postavite probrane – novinare!".

Za iole normalnog i poštenog novinara, nema dalje. Nažalost, normalni i pošteni kao da u ovom slučaju nisu u većini.