Kobajagi usputna priča

Reći će mnogi ovdje - ja mu vijesti, pored svih ovih naših ozbiljnih potresa i još ozbiljnih budalaština. Šta je nama ta tamo Nusra i ko su uopće oni? Gdje je tu tema?

Da bi se znalo zašto su oni tema, evo malo navodno slučajnih podataka: Direktor CIA-e John Brenan kazao je nekako u isto vrijeme kada je objavljena vijest o razlazu Nusre i Al Kaide, kako "nije optimista kada je u pitanju budućnost Sirije". I još, "ne znam da li se Sirija može opet sastaviti". Kada direktor CIA-e nije optimista, to je uvijek nekako razumljivo. A kada kaže da nešto ne zna, to je uvijek krajnje sumnjivo. No dobro. Sjećamo se kako je i državni sekretar John Kerry ne tako davno kazao da nije siguran u očuvanje cjelovite Sirije pa "razmišlja o planu B". Ukratko, to je plan o raspadu i podjeli Sirije... Da u vezi s ovim ne pominjemo i druge važne aktere koji ili ne znaju ili nisu optimisti.

U ovo se, još uvijek naoko čudno, počinje uklapati i vijest s početka koja je za nas bez veze, a za mnoge koji dirigiraju dramom Bliskog Istoka veoma optimistična. Ukratko, Al Nusra Front je u Siriji  trenutno najveća, najefikasnija  i najbolje opremljena  vojna formacija u ratu protiv režima. Djeluju na širokom prostoru Sirije. Iz bezbroj razloga Amerikanci, Katar i Saudijska Arabija su ih malo teže formalno kvalificirali kao terorističku organizaciju. Većina u svijetu smatra da je čisti vic kada se dilema - da li su ili nisu teroristi - uopće pomene.

I još nešto, "bez veze" sa svim ovim: tzv. mirovni pregovori o Siriji mimo svih drugih razloga ne mogu čestito ni početi jer ona druga pregovaračka strana, osim Assada i njegovih, zapravo ne postoji. Sirijski teroristi upisani na svjetske liste to, valjda, ipak ne mogu biti. Oni takozvani "umjereni" ili nemaju kapaciteta da pregovaraju ni sa samima sobom, ili i oni kolju djecu od 11 godina pa je malo teško preći preko toga pred svjetskom javnošću i legitimirati ih kao validne pregovarače o miru i demokraciji.

E, ovdje smo se polako približili zajedničkom imenitelju svih onih nepovezanih i manje važnih činjenica s početka teksta. Abu Mohammad Al-Julani, lider do jučer Al Nusre Fronta a sada Jabhat Fatah al-Sham, iste organizacije samo novog imena, uz sve drugo što zbori ovih dana povodom razlaza s vlastitim osnivačem, Al Kaidom, veli i sljedeće: "Amerikanci i Rusi nas bombardiraju jer smo Al Kaida, pa kada pokažemo da nismo to, oni neće više moći da ubijaju muslimane koje nazivaju teroristima..." Krvavi komandant, dakle, računa da će promjenom imena organizacije koja sad odjednom postaje "emirat", i mirnim i "prijateljskim odvajanjem" od nasljednika Osame bin Ladena, ocvalog Ajmana al-Zavahirija koji se krije po pećinama na pakistansko-afganistanskoj granici, izbjeći "teroristički status". I izvući pouke iz grešaka Abu Bakr al-Bagdadija i njegovog ISIL-a, pa nastaviti tamo gdje je ovaj stao. Umjesto Islamske države utemeljene na strahu, prijetnji, sili i represijama, novi "emirat" će, kako kaže Julani, "ujediniti sve Sirijce, služiti narodu, braniti narod i osloboditi narod..." Sve ovo, naravno, obarajući krvnika Assada i njegov režim.

Bezmalo istu verziju zbivanja gledali smo prije četiri godine. U Iraku su 2012. godine u krilu Al Kaide stvorene i Al Nusra i ISIL. Al-Bagdadi se potom preselio u Siriju odbijajući dalju poslušnost "starom i onemoćalom" Zavahiriju koji je tražio da Al Nusra Front ostane tamo, a da se ISIL vrati u Irak. Bilo je što je bilo. Assad je opstao a ISIL s Islamskom državom polako, ali sigurno odlazi sa scene. Ostaju međutim planovi o džihadističkoj "državi" koja će dekomponirati Siriju, produbiti razdor u narodu do cijepanja i dovesti na vlast ono što se htjelo, ali u Siriji nije uspjelo. Što je najvažnije, time bi se stavili pod kontrolu regionalni energetski resursi i putevi za njih. Eto obnove inicijalnog  projekta, kobajagi demokratske revolucije nazvane "arapskim proljećem".

Sve pripreme za ovu globalnu operaciju obavljene su koordinirano. Tako misle stari tvorci krvavog "proljeća" koji su igru vodili i prije pet godina. Ojađenim Sirijcima sada se nudi mekša organizacija kojoj će se skinuti oznaka terorističke pa će ih se tako dogurati do stola za pregovore s Assadom. Na tom mjestu bit će okićeni oreolom onih što "misle na narod". Uz vijest o promjeni imena i napuštanju Al Kaide već idu informacije kako njihovo tumačenje šerijata ne znači nikakvu prisilu, čak ni obavezu da se prisiljava  odlazak u džamiju, ni da se žene moraju potpuno pokrivati, ni da ih na javnim mjestima moraju pratiti muškarci. Stižu i informacije kako administracija Al Nusre u Idlibu garantira i stalne i razumne cijene kruha, osiguravaju struju i vodu, uvode saobraćajnu policiju...  Kazao bi neupućeni za kojeg to tamo nije bog zna kakva tema, eto napaćenom narodu konačno nekoga ko misli na njega. I vjerovatno, zašto bi oni bili teroristi, pa i zašto sutra – kad se svi tamo uzajamno kolju – ne bi bili i odvojena država. Šta fali "umjerenom šerijatu".

Ima u svemu još detalja koji u ovom času nisu najbitniji. A jeste najbitnije ono što je sasvim vidljivo a rutinski se "zaboravlja".  

Očigledno je da se priprema teren Al Nusra Frontu, teroristima naoružanim izvana i s najviše regrutiranih džihadista izvana, da ih se skine s liste terorista. Tako i s liste ciljeva za bombardiranje. Očigledno je da bi takvi "umjereni", s novim imenom i imidžom bili nametnuti kao druga strana Assadu na pregovorima u Ženevi o budućnosti Sirije. Izvjesno je, dalje, da se ovakvi "pregovarači" ne bi složili o zajedničkoj budućnosti zemlje. To je, slučajno, sasvim u skladu i s poštenim pesimizmom i neznanjem Johna Brenana. Naravno, u takvoj situaciji, jedino logično diplomatsko rješenje je Kerryjev "Plan B".  Usput, oproban u "Daytonu" i proglašen  uspješnim i sretnim za budućnost zemlje u kojoj je primijenjen. 

U ovakvom slijedu stvari, priča se vratila tamo odakle je počela, do "arapskog proljeća". U vrijeme kada je plodove tadašnjeg behara brala Hillary Clinton kao državna sekretarka. U momentu povratka na početak novog, zimskog behara, sluti i da će dotična biti predsjednica svega u vezi s Bliskim Istokom. Pa i onih snaga sa starim i poznatim zadacima i ciljevima. Samo uz novo ime, i ništa drugo.