Izbori u BiH: Sraz etnokratije i demokratije

Odmjeravanje etnokratije i demokratije na tri nivoa vlasti donio je ohrabrujuće promjene u dijelu kantona i na razini Federacije BiH. Republika Srpska se vratila unatrag. HDZBiH je gazda na «svom» prostoru. Rezultat je prevlast retrogradnih političkih opcija u državnom parlamentu i konfrontirani sastav Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Političko bratstvo Milorada Dodika i Dragana Čovića i strateško jedinstvo SNSD-a i HDZBiH pretenduje da odlučujuće utiče na postizborno stanje u bh. državi i njenu sutrašnjicu. Prvi korak u tom pravcu je Čovićevo uslovljavanje uspostave vlasti izmjenama Izbornog zakona BiH po konceptu HDZ-a. Podršku je Dodik popratio tezom o ravnopravnosti «tri entiteta».

Kantoni – Na kantonalnom nivou vidan je uticaj političkih dešavanja između dvaju izbora, i, posebice, raskola u SDA, zbog neslaganja s politikom stranačkog vrha. Nove stranke nastale su nakon «pobune» opštinskih načelnika i odlaska uticajnih članova SDA na višim nivoima vlasti. SDA je još vodeća u FBiH, ali njen položaj je oslabljen. Moguće je da pokret oca i sina Izetbegovića izgubi vlast u najmanje tri kantona - sarajevski, tuzlanski, unskosanski...

U Kantonu Sarajevo Elmedin Konaković (Narod i pravda) je «od prve» postigao šest mandata spram deset SDA. Vidan je napredak Naše stranke, koja je kantonalna postignuća kapitalizirala na federalnom i državnom nivou. SDP je napredovala, mada ispod svojih realnih potencijala. Demokratska fronta («uz malu pomoć prijatelja» iz Građanske stranke) ostvarila je dobar rezultat, mada slabiji u odnosu na predhodne izbore. SBBBiH je u vidnom gubitku, ali u igri. U Unskosanskom kantonu A-SDA ugrožava primat SDA.

HDZ, pod autokratom Čovićem, sačuvala je dominaciju na prostoru svojih interesa. Koristeći paraparlamentarni Hrvatski narodni sabor (kao relikt nikad prežaljene «HR Herceg-Bosne») i podršku vrhuške u Hrvatskoj - Čović je gotovo zagušio stranački pluralizam u tom biračkom korpusu.

Entiteti – Dvanaest političkih subjekata (stranke i koalicije) činiće sastav Parlamenta FBiH. Prema sadašnjem stanju, najveći broj poslanika (zastupnika) ima SDA, HDZ je treći po snazi. Ipak, moguća je i koalicijska većina bez obje te stranke u Predstavničkom domu FBiH. To će zavisti od mogućeg dogovora stranaka građanske orijentacije u kantonima, gdje mogu kao koalicije osvojiti većinu. Preliminarni rezultati pokazuju da nedostaju tri poslanika iz reda Srba u Predstavničkom domu. Popuna se vrši s kompenzacijskih lista stranaka koje imaju kandidate Srbe. I to može uticati na konstituisanje većine u federalnom parlamentu.

Zvanični rezultati u kantonima odrediće sastav Doma naroda Parlamenta FBiH. Od toga koliko će delegata biti i iz kojih stranaka i koalicija u tom organu zavisiće snaga Doma spram Predstavničkog doma.

U Narodnoj skupštini Republike Srpske nanovo je najjači SNSD. Dodik trenira strogoću nad glavnim partnerom DNS-om, eliminišući one koje sumnjiči da nisu radili u korist SNSD i saveza sa DNS. Špekuliše se da njegova stranka traži «preletače» u drugim strankama, ponajprije SDS-u koja je po brojnosti druga u NSRS. Opozicija nema snage da ugrozi dominaciju SNSD-a, osim, ako bi nekim čudom DNS stao uz njih. Koalicija Zajedno za BiH ima četiri mjesta. Prema sadašnjoj raspodjeli mandata nedostaju po jednan Bošnjak i Hrvat u NSRS, pa će, ako tako ostane, popuna biti vršena dodjelom po kompenzacijskim listama stranaka koje imaju kandidate iz reda tih naroda.

Ne treba sumnjati da će Dodik sve učiniti da što više ojača vlast u RS-u, što podrazumijeva nasilnost prema svima koji su se usudili oponirati njegovom vlastodrštvu. Kao što je to i grupacija Pravda za Davida (Dragičevića).

Dodikova Željka Cvijanović biće predsjednica poslušnica RS-a. Mjesto premijera traži DNS, a Dodik bi da i to zadrži. Dodik je ojačao despotski status u RS-u i činjenicom da je jedan od bh. šefova države.

Država – Nezvanične izborne brojke kazuju da u Parlamentarnoj skupštini BiH od 42 mandata devet pripada SDA, šest SNSD-u, koaliciji predvođenoj HDZ-om pet. Toliko ima i SDP, ali je očito da su nanovo u prednosti etnokratske stranke. Savez SNSD i HDZ ima, dakle, jedanaest mandata i tako nadmašuje SDA. Namjera je da ta sprega bude odlučujuća u konstituisanju državne asambleje.

Problem SDA je što ni jedna od stranaka građanske orijentacije - a ni one koje su nastale odvajanjem od političkog feuda Izetbegovića - neće s tom strankom u koaliranje. Istodobno, Čović optužuje SDA da je plaćala, a Islamsku zajednicu u BiH da je animirala vjernike za pobjedu Komšića. Ne čini se baš logičnim, jer je Džaferović jedva nadmašio Denisa Bećirovića i to s upitnikom. Čović ovim poručuje da u okviru svoje paradržavne organizacije ima i doušnike u džamijama. I ne smeta mu što su za njega glasali i Srbi.

Bakiru Izetbegoviću je nužno mjesto SDA u državnoj zakonodavnoj vlasti. Posebice, ako doživi postizborne poraze u bitnim kantonima i Federaciji. Bez vladajućeg učešća u državnom parlamentu, i, time u Vijeću ministara BiH - esdeaovski član Predsjedništva BiH ostaje bez zaleđa. Izetbegoviću bi došlo u pitanje vođenje SDA. Srpsko-hrvatski dvojac mogao bi zaobići SDA, eventualnim uključivanjem opozicije iz RS-a ili nalaženjem «preletača». Ali, SDA je bitna (glas Džaferovića), jer Predsjedništvo daje mandat predsjedavajućem Vijeća ministara. Predsjedavajući bi trebalo da je srpske narodnosti, a tu je i nagađanje da bi Čović htio izbornu štetu nadoknaditi pozicijom ministra inostranih poslova, kao samozvani predvodnik BiH na europskom putu.

Ako dođe do sporazuma Dodik-Čović-Izetbegović, nedostajaće im dva glasa za većinu u Predstavničkom domu. I u tom slučaju ima mogućnosti za raznovrsna nagađanja. A neizvjesno je kako će izgledati Dom naroda u državnom parlamentu kojeg čine delegati iz dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

Ostane li Predsjedništvo u sastavu Džaferović, Dodik i Komšić – imaćemo suprostavljene spoljnopolitičke afinitete u organu koji je prvoodgovoran za međunarodne odnose i poziciju BiH u svijetu. Načelno, sva trojica su za Evropsku uniju. Dodik na to gleda iz velikosrpskog ugla i kao dužnik Rusije, pa je i protiv članstva u NATO-u. Džaferovića limitira nasljeđe prehodnika Izetbegovića, prvenstveno okrenutog vezama s Turskom i ideji panislamizma. Komšić je i za EU i za NATO.

Reakcije - Jadranka Kosor: «Dodik je za Mladića rekao da je heroj nakon što ga je Haški sud osudio na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici i zločina protiv čovječnosti. Mnoge žene su silovane, rekao je sud. Među njima i djevojčice od 12 god. S Dodikom Čović za EU put. Jad. I bijeda».

List Spiegel: «Evropska narodna partija, onaj građansko-konzervativni Klub poslanika u Evropskom parlamentu kojem pripadaju i CDU/CSU, u svojim redovima ima grupu koja trenutno ugrožava mir na Balkanu. Hrvatska demokratska unija (HDZ), vladajuća partija u Zagrebu, miješa se u politička dešavanja etnički raskomadane Bosne i Hercegovine. Kako bi podržala bosanske Hrvate, HDZ sponzorira istoimenu partiju u susjednoj zemlji. Ona želi da za bosanske Hrvate rezervira dio BiH, tzv. treći entitet. To jasno predstavlja kršenje Dejtonskog sporazuma, čiju provedbu nadgleda EU. Bosanski HDZ političari su u posljednjoj izbornoj kampanji masovno podgrijavali etničke napetosti. Više puta su postavljali zastave Herceg Bosne, što je nedvosmislena provokacija. Kasnije, kada početkom oktobra, nakon izbora za tročlano Predsjedništvo BiH, nije izabran kandidat HDZ-a, već predstavnik liberalnog Demokratskog fronta, koji igra na kartu razumijevanja, Zagreb ga je počeo politički demontirati. Ovi izbori nisu dobri za bosanske Hrvate, tvrdi premijer Plenković. On namjerava nastaviti podržavati kurs radikalnih nacionalista».

Nakon netačne Čovićeve tvrdnje da "ne postoje zakoniti i ustavni uvjeti da se implementiraju izborni rezultati" (ustavi i zakoni su važeći dok se ne promijene), odlučna i precizna ocjena došla je iz Ambasade SAD u BiH: »Iako je neophodno riješiti probleme u Izbornom zakonu BiH, držati budućnost ove zemlje taocem radi postizanja političke koristi neodgovorno je i nepošteno prema bh. građanima, uključujući i Hrvate u BiH».

Čović se susreo s ambasadorima Republike Hrvatske Ivanom Del Vechiom, Ruske Federacije Petrom Ivantsovim i šefom Delegacije Evropske unije u BiH Larsom-Gunnarom Wigemarkom i kukao zbog ličnog izbornog poraza. Prema saopštenjima, hrvatski veleposlanik podržao je Čovićev zahtjev za što hitnijom promjenom Izbornog zakona BiH. Zanimljiv je dio saopštenja nakon razgovora sa Ivantsovim: «Sagovornici su se složili kako je nužno nastaviti podršku očuvanju načela konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, kao temelja Dejtonskog mirovnog sporazuma i cjelovite i suverene Bosne i Hercegovine, te su dali punu podršku njenom evropskom putu».

Wigemark je kazao kako će «međunarodna zajednica podržati svako rješenje koje garantuje provedbu odluka Ustavnog suda BiH i međunarodnih sudova, te omogućava dalju provedbu reformske agende i nastavak euroatlantskog puta Bosne i Hercegovine». Iz OHR-a: «Za žaljenje je što stranke nisu postigle dogovor o izbornoj reformi u vezi sa Domom naroda FBiH (...) Na bh. institucijama je da pronađu rješenje koje će omogućiti nesmetano formiranje vlasti. Nijedna politička partija ne bi trebala blokirati provedbu izbornih rezultata».

Ovakvim (nikakvim) reakcijama Lars Gunnar Wigemark i Valentin Inzko pomažu bh. državi koliko Milorad Dodik i Dragan Čović.