Čovićevo urušavanje HDZ-a

Slučaj "Aluminij" ima posebnu političku težinu. HDZBiH i njen čelnik, donedavno neupitni Dragan Čović, našli su se na klizavom terenu. Čović je vidno promijenio izgled, lice mu odaje zabrinutost i strahovanje. Neće se predati lako, ono što slijedi biće prvoklasna medijsko-sudsko-politička "poslastica".

Na to treba nasloniti činjenicu da je Narodna skupština Republike Srpske dvotrećinskom većinom podržala predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika, koji se pozvao na vitalni entitetski interes. Time je, prema Ustavu BiH, poništen zaključak - iza  kojeg su stala dva člana kolektivnog šefa države, Šefika Džaferovića i Željka Komšića - da se pokrene spor s Hrvatskom povodom izgradanje pelješkog mosta. Tačnije, radi se o pitanju poštivanja morske granice između dvije države. Dodik je dokazao odanost bratstvu sa Čovićem, "Srpska" je stala uz Hrvatsku.

Nema šta nije bilo na toj vašarskoj sjednici NSRS-a i u Dodikovim istupima. Uz ostalo, kazao je da je BiH zajednica entiteta. To je neistina. Nigdje u Ustavu BiH nema takve formulacije. BiH je međunarodnopravno priznata kao nasljednica Republike BiH a entiteti su teritorijalno-administrativne jedinice. Istina, s nadležnostima kojima se može osporiti hijerahijska nadmoć državne vlasti, a što je zloćudna dejtonska budalaština.

Podržavajući stratešku spregu Dodik-Čović, vlasti u Zagrebu su razvile i poseban odnos sa "Srpskom", uprkos diskriminatrskom i eliminirajućem odnosu banjalučkih vlasti prema Hrvatima u RS-u. A i mada se Hrvatska davno odrekla korištenja modela paralelnih i specijalnih veza entiteta sa susjednim državama - što je pravno zaumna a politički destruktivna dejtonska odrednica. Ova nova zavrzlama dolazi u vrijeme kada je u Zagrebu potpisan ugovor za prvu fazu saobraćajnog projekta Okučani - granica BiH u koji su uključne firme iz Hrvatske i Laktaša - Integral. Vlasnik te firme je Slobodan Stanković, Dodikov favorit.  

Uzdignuće i uzmicanje - "Aluminij" je prvenstveno politička tvornica. Stalno je na nekim infuzijama i održavana je kao dio stranačkih talova i involviranja Hrvatske u BiH po hrvatsko-hrvatskoj liniji. "Aluminij" je bitna stavka u Čovićevoj biografiji i simbol karaktera hadezeovske vlasti.

Imala je ta tvornica "posebne namjene" i mračnu ideološku fazu nacističke naravi kada je na ulazu pisalo da je zabranjen pristup Srbima, muslimanima i psima. Sada ima i ozbiljnu socijalno-ekonomsko-političku dimenziju. Oko 900 radnika i njihove porodice su u nevolji. Pa su Čovića pri dolasku u "Aluminij" dočekali uzvici "Lopove", praćeni bacanjem boca po blindiranom vozilu.  

To je doživio član Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH i počasni doktor sveučilišta u Zagrebu (baš svašta!). Čovićeva potreba i za naučnim uzdizanjem i priznanjima govori o nezajažljivosti a i o onima koji su mu takve počasti odali.

Čovićevo (samo)uzdizanje do visine umišljene veličine čini se da je dojadilo i onima čiji je on projekat. Da li je neizbor Čovića u Predsjedništvo BiH već bila naznaka da gubi podršku? Moguće. Čović i HDZ-ov vrh inisistiraju da su protukandidata Komšića izabrali, ponajprije, Bošnjaci. Da su hrvatski glasači izašli na birališta u broju koji je trebao Čoviću i da su glasali za njega - bio bi on izabran. Dakle, "izdali" su Čovića hrvatski glasači.

Bitan instrument Čovićeve  strategije je Hrvatski narodni sabor, kao paradržavni parlament po ideji "Hrvatska Republika Herceg-Bosna". HNS je i sredstvo discipliniranja drugih stranka s hrvatskim prednznakom i dokazivanja supremacije HDZBiH u zastupanju ovdašnjih Hrvata. U HNS-u osipanje - dvije stranke su ga napustile, a dvije suspendirale članstvo.  

Fratar i Crkva - Kritičnost prem Čoviću dolazi i iz Hrvatske. Posebno u magazinu Nacional. Redakcija nije mogla naći boljeg sagovornika od fra Drage Bojića, u samom vrhu najmoćnijih pera u BiH i regiji. Izuzetan intelektualac, izvrsnog znanja, precizan analitičar, beskompromisan komentator - borac za istinu do gotovo nemilosrdnog (u suštini ljekovitog) kazivanja u lice (klero)nacionalistima i njihovim sljedbenicima i poslušnicima, kakvi su i kakvo zlo nanose hrvatskom narodu i katolicima u BiH. Ne štedi Bojić ni druge nacionaliste i uvijek utemeljeno.

Vrijedi dati u cjelini Bojićev odgovor na pitanje o savezu Čović-Dodik:

"Taj savez je posve u duhu srpske i hrvatske politike devedesetih godina, dakle one politike koju su vodili Milošević i Tuđman, odnosno njihovi bosanski-hercegovački trabanti Karadžić i Boban. Riječ je o republičko-srpskom i herceg-bosanskom političkom projektu koji su etničkim čišćenjem u ratu i Daytonskim sporazumom u miru ozakonjeni i koji u praktičnom, duhovnom i nacionalnom smislu funkcioniraju doista kao dijelovi Srbije, odnosno Hrvatske. Time ne želim pravdati bošnjački nacionalizam koji je također destruktivan i opasan kao i ova dva, ali mislim da je on dijelom frustrirana reakcija na ova dva koja se oslanjaju na svoje “matične zemlje”. Politici koju vodi Dragan Čović nije ni stalo do interesa Hrvata u BiH, nego do održanja herceg-bosanskog feuda u zapadnoj Hercegovini i sadašnjih državnih, federalnih, kantonalnih i lokalnih pozicija koje “legalnim i legitimnim” predstavnicima Hrvata donose velike financijske koristi. Odatle proizlaze teške posljedice ne samo u politici, nego i u obrazovanju, kulturi, u svakodnevnom životu. Tu leži uzrok stvaranja novih etničkih ljudi, “novih Hrvata”, mafijaša i lažljivaca, religijskih pretvornika, primitivnih i bezosjećajnih drznika koji misle da se “pravo hrvatstvo” pokazuje i potvrđuje mržnjom protiv drugih. Svakom iole razumnom čovjeku mora se gaditi to “novo hrvatstvo” i taj “novokomponirani katolicizam”. Kakva je politika HDZ-a, pokazuje i propast mostarskog poduzeća Aluminija koje je godinama sustavno pljačkano. Dok radnici Aluminija ovih dana protestiraju, pokušavajući spasiti poduzeće i svoja radna mjesta, uzvikujući “Dragane, lopove”, zaboravljaju da su i oni podržavali tu politiku i da su šutjeli kad su iz toga poduzeća izgonili pripadnike drugih etnija."

Za takvu politiku u ime Hrvata u BiH Bojić smatra odgovornim i lidere Hrvatske - premijera Andreja Plenkovića i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Posebno je kritičan prema vrhuški Katoličke crkve na ovim prostorima ali i svojim franjevcima, što hercegovačkim što onim u Bosni Srebrenoj, jer se ne ograđuju od politike koju oličava Čović. Ono što je novina za širu javnost je Bojićevo ukazivanje da nisu samo moćnici u Crkvi ti koji stoje iza Čovića, već da je on dosegao poziciju s koje vodi i kadrovsku politiku u svećenićkim redovima.

 Sud i politika - Shodno autokratskom mentalitetu, Čović je kazao da ni po kojoj osnovi nije odgovoran za ono što se zbivalo i zbiva u "Aluminiju". Istodobno, najavio je istragu i sudsku odgovornost onih koji su doveli firmu u ovo stanje. Promptno je reagovalo Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona, odbacujući "sve prigovore o političkom utjecaju na Tužilaštvo" i navodeći da imaju šest predmeta na tu temu, od kojih su dva nova. Šta li se čekalo sa onim prethodnim predmetima? Sudski proces može biti i dvosjekli mač. U nekoj fazi uloga Čovića će doći pod pravosudni upitnik.  

U nizu kompromitantnih tačaka u političkom djelovanju Čovićevog HDZBiH, pokazuje se da je najosjetljivija ova koja dolazi iznutra. HDZ je velika političko-ekonomska korporacija i "Alumnij" je bio važan dio tog vladajućeg mehanizma.

Čović će se boriti svim sredstvima da održi status. Zna da mu gubitak čelne pozicije može donijeti nebrojene nevolje. Već sad je vidno da on urušava poziciju i samog HDZ-a. Šta će se dešavati s Čovićem zavisi i od središnjice HDZ-a u Zagrebu. Plenković se takođe bori za očuvanje pozicije, a HDZBiH je itekako značajna ekspozitura i za stanje u zagrebačkoj matici. Ostaje da se vidi da li je Zagrebu i dalje bitan i Čović.