Zukorlić - Srbijanac a naš

Radiosarajevo.ba
Zukorlić - Srbijanac a naš


Piše: Emir Imamović

Nekoliko hiljada građana Srbije koji su do bosanskohercegovačkog državljanstva došli nelegalno, posjeduje dokumente koji će im omogućiti da na narednim lokalnim izborima glasaju u tom gradu. Tako barem tvrde u Građanskoj inicijativi Glasaću za Srebrenicu, udruženju za mobilizaciju podrinjskih i svih drugih Bošnjaka, koji bi trebali prijavom boravka u najtužnijem gradu na svijetu spriječiti da na vlast dođu predstavnici one politike koja ne negira genocid samo kada otcjepljuje Republiku Srpsku ili, čisto promjene radi, sve ostale zločine nad muslimanim, pripisuje – Bošnjacima.

E, hiljadama Srbijanaca sa pravom glasa u Srebrenici, pridružio se u zadnji čas još jedan: Muamer Zukorlić, glavni muftija Islamske zajednice Srbije. Nesuđeni predsjednik te države, direktor Novog Pazara i bliže okolice, mlađahni hodža čiji je strah od anonimnosti mjerljiv jedino sa Cerićevim, vrhovna ahmedija istočno od Drine, osnivač Bošnjačke akademije nauka, all round klanjač, MVP one politike koja od jednog naroda uporno želi napraviti politički impotentnu vjersku grupu, ponio je neophodne dokumente i prešao rijeku da uzme novu ličnu kartu. Ostalo je nepoznato na kojoj je sada adresi prijavljen, no to nimalo, ali nimalo nije važno: Zukorlić će u Srebrenici biti onoliko koliko bude trebalo da glasa za Ćamila Durakovića, sadašnjeg i, vjerovatno, budućeg načelnika Općine. Povratnika iz Amerike čiji su kapaciteti daleko manji od važnosti uloge koja mu pripada.

Izbori u Srebrenici, kako je već pisano i ovdje i drugdje, važni su iz bezbroj razloga. Jednostavno i ukratko rečeno: sve dok je dominantna banjalučka politička matrica ona karadžićevsko-mladićevska, jedini način da Potočari u nekom budućem urbanističkom planu ne budu ucrtani kao luna park, jeste da Srebrenicom vladaju oni što prema genocidu nemaju odnos kao Mile Dodik.

„Srebrenica je simbol stradanja, ali i simbol izostanka ljudske svesti. Osećam se dobro jer sam ostao dosledan svome obećanju. To činim kako bi kao građanin Bosne i Hercegovine i, od danas, građanin Srebrenice, mogao da izvršim svoju građansku i patriotsku dužnost glasanja“, rekao je Zukorlić nakon što je dobio nove dokumente. Mostarci bi ga, da su mogli, pitali: „Okle, bola' tebe?“.

Kada je potrošio valjda sve načine da bude u novinama, Zukorliću je Srebrenica došla kao naručena. I nama je, nije da nije. Saznali smo da je i Muamer Zukorlić, rođen 1970. godine u Orlju kod Tutina, Republika Srbija, sarajevski srednjoškolac, alžirski student, otac sedmoro djece, nastanjen u Novom Pazaru, glavni muftija IZ Srbije, državljanin Bosne i Hercegovine. Kako? Tako! Već petnaest godina, dakle od 1997, on ima adresu u Sarajevu i sve što uz to ide.

Tehničko je pitanje kako je sandžački hodža, Bošnjak iz Srbije, građanin Novog Pazara, dobio bosanskohercegovačke dokumente. Nije se, garant, patio obilazeći šaltere. Samo je donio slike i otišao na kafu u Rijaset. Na pitanje zašto je Muamer Zukorlić, rođen 1970. godine u Orlju kod Tutina, Republika Srbija, nastanjen u Novom Pazaru, dobio bosansko državljanstvo, najpreciznije odgovor je slijeganje ramenima.

Bošnjaci, njihova elita posebno, imaje nevjerovatan dar usvajanja najgoreg sa bliskog zapada i istog takvog istoka. Možda, fakat, Zukorlić ima nešto sarajevskih kvadrata i nije iz priče o kući sa četiri stotine stanara u Imotskom u kojoj su „boravili“ hrvatski državljani iz Hercegovine, ali u suštini nema razlike između njega i onih pedesetak hiljada koji imaju pravo glasa u Srednjoj Dalmaciji, regiji sa manje stanovnika nego birača. Baš kao što nema razlike između muftijine lične i dokumenata onih Srba što će na jednodnevni izlet u Srebrenicu doći sa olovkom i pravom glasa sedmog oktobra. To što se direktne posljedice njihovog i njegovog učešća na izborima ne mogu uspoređivati, ne znači kako svaka sličnost prestaje. Sasvim suprotno, tek počinje.

Najefikasniji način da Bošnjaci u Srebrenici svoj nimalo ugodan položaj učine gorim, jeste da se ponašaju kao oni protiv kojih politički djeluju. Kako su pri tome i beskrajno netalentirani za bilo kakvo strateško promišljanje, sami sebi sužavaju manevarski prostor. Nisu, drugačije rečeno, u krivu u Građanskoj inicijativi Glasaću za Srebrenicu, kada upozoravaju na hiljade potencijalnih glasača iz Srbije upitno dobijenog državljanstva i neupitnog prava glasa, ali im se, zahvaljujući Muameru Zukorliću iz Srbije, može uzvratiti pitanjem: „A šta je sa muftijom?“.

Sve što javne ličnosti čine daleko se više primijeti i čuje od riječi i djela stotinu anonimnih. Medijski  atraktivnim, ali statistički krajnje nebitnim, estradnim „preseljenjem“ u Srebrenicu, Muamer Zukorlić je, možda, sebi nahranio sujetu, ali je usput dobro zaljuljao svaku priču o Srbijancima, etničkim Srbima, koji će na osnovu spornih državljanstava, na jesen glasati tamo gdje su neki od njih i ratovali. Od najboljeg učenika najgoreg reisa u povijesti te institucije, egzibicioniste koji je slavu stekao baveći se problemima sandžačkih Bošnjaka, ali tako da ih sve uveća a ne riješi niti jedan, ništa se drugo nije ni moglo očekivati.

Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najnovije