U zemlji kurvi i metaka

Piše: Emir Imamović

Metak kojeg je sada već bivši kantonalni ministar obrazovanja Emir Suljagić dobio uz prijeteće pismo, odgovara i oružju iz kojeg je isti taj Emir Suljagić već pogođen s leđa. To što ovoga puta tane nije poslano iz SDP-a, već od šerijatske milicije, govori kako se u istom magacinu naoružavaju i Lagumdžijini konformisti i Cerićevi islamisti.

Onoga dana kada je SDP između Emira Suljagića i Mustafe Cerića odabrao potonjeg, između principa i koalicijskog mira sa SDA ovo drugo, između političke hrabrosti i mogućnosti uspostave kontrole nad javnim novcem nekakvog Grabovicu i njemu slične, ne samo da je potrošen jedan ministar, već je i svaka nada u promjene preminula. Uz nimalo zanemarive posljedice. Zato kada danas Mustafa Cerić iz džamije zahtijeva puštanje logorskih čuvara iz Hadžića da se brane sa slobode, on ne samo da vrši pritisak na pravosuđe i izlazi daleko, predaleko tačnije, iz okvira pozicije reisu-l-uleme, već i demonstrira moć potvrđenu krajem maja prošle godine, kada je iz Blagaja vrisnuo zbog odluke Emira Suljagića, a Zlatko Lagumdžija podigao ruke u vis. I tada je, ako se neko ne sjeća, mlađahni ministar podnio ostavku, pa je povukao na nagovor stranačkog šefa, onoga što se u SDP-u i gdje još može ponašao baš kao Cerić u Islamskoj zajednici ili Milorad Dodik u Republici Srpskoj.

Prijetnje nekadašnjem novinaru i njegova ostavka, nisu ništa više od reprize događaja nakon kojih je Suljagić, kao ministar naravno, bio samo statistički živ, a nagradno pitanje: kada će ga i (formalno) zašto, SDP smijeniti i zamijeniti nekim ko je spremniji na radikalno tapkanje u mjestu. Politička karijera Emira Suljagića okončana je – u najboljem slučaju zakočena – u proljeće prošle godine, nakon što je povukao potez karijere, na opće iznenađenje svog stranačkog šefa, pokazavši da nije dobro razumio kako je uloga najeksponiranijih članova Socijademokratske partije da budu tamo gdje Lagumdžija ne može stići i energično ne rade ništa osim onoga što i on ne bi uradio. A on nikada ne bi rekao: “Naša djeca nisu jednaka pred zakonom. Onima koji pohađaju vjeronauku ocjena ulazi u konačni prosjek, dok pritom djeca koja ne pohađaju vjeronauku ostaju uskraćena za svoja osnovna prava, prava na jednakost. A moje pitanje okupljenima jeste: Da li smo mi u Sarajevu takvi ljudi, narod koji, pozvaću se na Georgea Orwella, dijeli djecu na jednake i jednakije? To je sve od mene.”

Emir Suljagić drugu ostavku nije podnio niti zbog straha od metka u koverti, niti zbog budalaste poruke kojom se od njega traži da se ostavi Allahove vjere, kao što nije do kraja iskren kada kaže kako su vjerske zajednice iznad zakona. On, naime, zna kako ga Lagumdžijin aparat može zaštiti i od puno ozbiljnijih prijetnji, ali neće, jer je, prosto, smetnja, kao što zna da su vjerske zajednice iznad zakona jer se granice tog zakona crtaju tako da se ne naruši podjela interesa kojoj čak i pokušaji promjene smetaju. Ona podjela u kojoj se samo pola aktera mijenja: Cerić ostaje gdje je i bio, a sa druge strane, kao na traci, prolaze silajdžići, tihići, lagumdžije... Što je, istina, prirodno u desekulariziranom, u ovom slučaju bošnjačkom društvu, u kojem je islam isto što i pravoslavlje u RS-u, odnosno katoličanstvo u navodno nepostojećoj Herceg – Bosni: državna religija u paradržavi za pračovjeka. Tim pobratimstvima svjetovnih i sveštenih lica u našoj crnoj rupi nikakve promjene ne trebaju. Za jedne, one su se već dogodile sa masovnim prelaskom religijskih pravila u one društvene sfere o kojima se, inače i u sekularnim državama, brinu parlamenti i vlade, dok se ostali zadovoljavaju kontrolom nad onim što su samoproglašeni visoki božiji predstavnici ostavili.

Ovim drugima se - nakon što se suprotstavio prvima pa Cerićevom rukom dobio ispisnicu iz vjere i nacije -  Emir Suljagić ili nije dao kontrolirati ili ga nisu mogli dovoljno kontrolirati, što je u konačnici, za Lagumdžiju i slične, one kojima se nije dovoljno samo uvući u guzicu, već u njoj treba biti i miran, isto. Zato je davno ustrijeljen s leđa. Još jedan metak mu je poslan tek da se sam, što bi rekli obični gangsteri koji se ne kurče sa izbornim rezultatima i nemaju ni profesorske titule ni ahmedije - ovjeri.

Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba