Sefer i Valentin - protivnici po Dodikovoj mjeri

Piše: Emir Imamović

Da je birao, Milorad Dodik ne bi izabrao bolje protivnike od Sefera Halilovića i Valentina Inzka: jedan mu ne može baš ništa, a drugi može svašta, samo, eto, neće.

Bivši komandant Armije RBiH, penzionisani general i predsjednik Bosanskohercegovačke patriotske stranke, marginalne, nevažne i neuticajne partije, čiji su glasači malobrojniji od javanskih nosoroga i amurskih leoparda, gostovao je u dnevniku TV1 i poručio da je „naše strpljenje pri kraju“, te upozorio Milorada Dodika da za svoje dobro prestane sa, kako je rekao, budalaštinama i provokacijama. „Ako nas bude naljutio, mi ćemo s njim završiti posao za kratko vrijeme“, kazao je Halilović.

Tenkovi u visočkim piramidama

Ukoliko mu nije bio cilj dokazati kako se čovjek, samo ako hoće, može izblamirati čak i pred notornim Miloradom, Sefer Halilović je onda, možda i nesvjesno – godine, valjda, čine svoje – otkrio najčuvaniju tajnu u ovom dijelu svijeta. A ta je da se Bošnjaci ozbiljno spremaju za rat! I to žestok. Na hiljade vojnika maskiranih u radnike i studente, svakog jutra kao idu na posao i predavanja, ali onda, pazeći da ostanu neprimjećeni, odlaze na obuku u... U negdje, neku šumu, valjda. Na stotine tenkova brižljivo je skriveno u visočkim piramidama, dok se na Vlašiću umjesto topova za snijeg montiraju haubice. Na seminarima na kojima se, zvanično, govori o ulozi patronažnih sestara u porodičnoj medicini, formiraju se sanitetske jedinice i dijele ratni rasporedi, dok se iz tajnih prostorijama internet klubova po Baščaršiji već vrše diverzije na Facebook i Twiter stranice dužnosnika manjeg entiteta.

Stranu na šalu ili obratno, svejedno, ali ako je i od penzionera – puno je. Za Dodika kao Misimovićeva dijagonala prema Džeki. Istina, čim je zaprijetio, Halilović je i reterirao, pa je u kameru lijepo objasnio na šta tačno misli, kada kaže da će sa predsjednikom RS-a završiti za kratko vrijeme. Odlučno, oficirski, podsjetio je Halilović kako Skupština Republike Bosne i Hercegovine nikada nije ratificirala Dejtonski mirovni sporazum, kako isti taj Dejtonski mirovnim sporazum nije proveden do kraja – valjda da jeste, onda ne bi bilo važno što ga parlament nije prihvatio – pozvao se na rezultate referenduma o neovisnosti i nedjeljivosti BiH i, valjda u trenutku dekoncentracije, protivnika informirao o svom ili našem, hajde znaj, najvažnijem potezu. A taj je ponovno proglašenje Republike BiH!

Svima je poznato i dobro je znano, što bi rekao Milošević prije nego bi počinjao pričati budalaštine, da se u Banjoj Luci svako jutro bude s nadom da se Sarajevo neće sjetiti kako Skupština Republike Bosne i Hercegovine nikada nije ratificirala Dejtonski mirovni sporazum, te kako isti taj Dejtonski mirovnim sporazum nije proveden do kraja; boga mole da se Bošnjaci ne sjete rezultata referenduma o neovisnosti i nedjeljivosti BiH, a i Dodik je više puta viđen kako pali svijeće po crkvama i od nebesa traži da se ponovno ne proglasi Republika BiH. Znaju i u SNSD-u i SDS-u i šire da će, ako se to desi, urod kukuruza biti daleko niži od očekivanog. A to, budimo realni, nije za zajebanciju.

OHR bez Inzka

Ne postoji Bosna i Hercegovina koju Milorad Dodik neće učiniti gorom, pa makar bila uređena u skladu sa njegovim željama. To, barem, ne treba ponavljati niti nanovo dokazivati. Problem je što sa ove strane međuentitetske linije ne postoji niko ko može učiniti nešto više od pukog detektovanja problema. Pri tome, oni koji ne mogu ništa najviše galame, a oni koji bi mogli nešto, svakom svojom rječju pokazuju da je šutnja zlato.

Dok je, dakle, Halilović prijetio, Valentin Inzko se pripremao za podnošenje izvještaja Vijeću sigurnosti ujedinjenih naroda o stanju u BiH. U pauzama između letova, dao je i, kako se to kaže, pisani intervju Agenciji Anadolija, u kojem je na stotinu načina potvrdio da je Ured visokog predstavnika neophodan polusuverenoj i klimavoj BiH, ali pod uslovom da na njegovom čelu nije on. I, naravno, njemu slični. A takvih smo se nagledali. Kao, uostalom, i oni nas, dok ih ne bi, kao Christiana Schwartza Schillinga, savladao starački san.

„Što se tiče rješenja, iako i dalje zadržavam svoj mandat i ovlasti koje su mi date za njegovu provedbu, ja očekujem domaća rješenja, zasnovana na dijalogu, kompromisu i punom poštivanju vladavine zakona. Od ključne ja važnosti da političke stranke i institucije poštuju principe demokratije, dobrog upravljanja i vladavine zakona, koji se nalaze u središtu kako mirovnog sporazuma tako i napora Bosne i Hercegovine da se priključi euroatlanskim integracijama… Ja sam jasno i javno prepustio inicijativu političkim strankama u BiH, a oni ne ispunjavaju uvijek svoje obaveze. Kada sam zadnji put proaktivno koristio Bonske ovlasti, to je bilo prvo da bi se Federaciji osiguralo finansiranje kako bi penzioneri mogli primiti penzije pred nadolazeću zimu, a zatim da bih Ustavnom sudu dao priliku da donesu odluku o ustavnim pitanjima koja je pokrenuo HDZ BiH…”, rekao je Inzko, te dva – tri puta nglasio da ga zabrinjava „što zvaničnici Republike Srpske otvoreno i javno zagovaraju raspad države, istovremeno osporavajući državne institucije i nadležnosti, posebno pravosuđa, a odnedavno i Oružanih snaga BiH”.

Ambasador prijatelja Bosne i Hercegovine

Visoki predstavnici u BiH, sve i jedan, imali su i imaju božanske ovlasti, samo što ih, uglavnom, nisu koristili. Inzko nije nikakav izuzetak. Također, nije ni neko ko će prekinuti kontinuitet verbalnih akrobacija koje se međusobno poništavaju. „Zvaničnici Republike Srpske otvoreno i javno zagovaraju raspad države“, kaže, je li, Inzko, pa dodaje: „Očekujem domaća rješenja, zasnovana na dijalogu, kompromisu i punom poštivanju vladavine zakona. Od ključne ja važnosti da političke stranke i institucije poštuju principe demokratije, dobrog upravljanja i vladavine zakona, koji se nalaze u središtu kako mirovnog sporazuma tako i napora Bosne i Hercegovine da se priključi euroatlanskim integracijama“. Ili u prijevodu: od onih što čine sve da Bosni i hercegovini istekne rok trajanja, Visoki predstavnik očekuje da učine dodatni napor kako bi se BiH uljudila i, recimo tako, evropeizirala!? I još insistira – nije šala – da probleme jedne umorne, siromašne, jedva funkcionalne države, rješavaju oni što su je učinili ovakvom kakva jeste.

Otkako je došao i kupio šal BH Fanaticosa, Inzko se ponaša kao ambasador „prijatelja“ Bosne i Hercegovine, uvijek spremnih izraziti duboku zabrinutost zbog stanja u BiH, pa odmah i još glasnije reći kako se ne žele miješati u te nekakve unutarnje odnose, već da rješenje očekuju kroz dijalog legitimnih predstavnika svih naroda i građana, makar je i zadnjoj budali jasno kako svi unutarnji i većina vanjskih problema ove zemlje proizilazi iz nemogućnosti dogovora legitimnih predstavnika svih naroda i građana. Jedni ga, naime, ne znaju voditi, a drugi neće.

Svaki puta kada se Inzko oglasi, sve je manje jasno zašto, zaboga, Milorad Dodik insisitira na gašenju OHR-a. Pored ovakvog Visokog predstavnika i Sefer Halilović se čini ozbiljnim, a njegov BPS je za Inzkov ured – Obamina administracija.

Milorad Dodik nije za potcijeniti, daleko od toga, ali jeste precijenjen, manje svojom, a više zaslugom onih što mu iz Sarajeva uprazno prijete – poput Halilovića – ili u sred neke od naših silnih kriza imaju potrebu cijenjenim bosanskohercegovačkim intelektualcima pričati kako su majci u Austriju odnijeli divan, domaći ajvar, a sada, evo, žure da stignu na utakmicu. Čim se završi, izrazit će duboku zabrinutost i pozvati na dijalog i poštivanje demokratske procedure kako ne bi Halilović morao rješavati probleme po kratkom postupku. Čega se, znamo, Dodik toliko plaši da mu ni saljevanje strave ne može više pomoći.

Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba