Povratak gubitnika

Piše: Emir imamović

„Ljudi moji, je li to moguće?! Safet Halilović i Beriz Belkić se vraćaju!!!“, uzviknuo bi, da je živ i da je politički, a ne sportski komentator, legendarni Mladen Delić. Izbori u Bosni i Hercegovini su kao nogomet. Kako, dakle, u fudbalu igraju dva tima, ali uvijek pobjedi Njemačka, e tako se i kod nas uvijek neko bira da bi Stranka za BiH bila oko ili u vlasti. Nije ih se stiglo čestito ni zaboraviti, da bi se ponovo pojavili sa uvijek jasnim i principijelnim stavom, kazavši kategorično da možda hoće ono što sigurno neće. Ili tako nekako.

Nakon što su SDP i SDA uspjeli sa HSP-om i Narodnom strankom radom za boljitak, formirati polulegitimnu vlast u Federaciji, Dragan Čović je kazao nešto kao: „Mi ovaj rat nismo tražili, ali ako hoće imat će ga“. Istina i na svu sreću, nije se još zapucalo, već je HDZ najavio kako će na državnom nivou probati SDP-ov recept, odnosno: pokušati skupiti parlamentarnu većinu i složiti Vijeće ministara bez dvaju stranaka koje su dobile najveći broj, u ovom slučaju bošnjačkih glasova. Dakle, umjesto sa SDP-om i SDA-om, dva HDZ-a će pregovarati sa Strankom za BiH Harisa Silajdžića i Savezom za bolju budućnost Fahrudina Radončića. Sa Dodikom i SDS-om je, je li, sve već riješeno: Srbin će biti ministar vanjskih poslova, Hrvat premijer, dok je ostalo manje važno. Na ovu ponudu je, rekoh, SBiH već odgovorila u svom stilu: nema šansi, ali ćemo vidjeti, jer mi smo opozicija kojoj nije mrsko pričati o formiranju vlasti.

“SBiH je spremna da podrži, dakle u svom kapacitetu koji ima, svaku inicijativu koja ide za tim da se konstituiše vlast. Naravno, pod određenim uslovima. Ono što SBiH u svim tim podrškama, eventualnom konstituiranju vlasti, neovisno od toga da li će SBiH sama učestvovati ili biti konstruktivna opozicija, jeste ustvari to da nova vlast mora poštovati temeljne vrijednosti države BiH, dakle suverenitet, nadležnosti države, državnu imovinu itd., ono sve za šta se SBiH zanima”, rekao je u ponedeljak Safet Haliović, potpredsjednik SBiH. „Prema našoj ocjeni, politička situacija je veoma ozbiljna, a posebno nas brine što se ne razgovara o institucijama BiH ili se jako malo govori o tome. Mi smo spremni da damo svoj konstruktivan doprinos i pomognemo da se uspostave institucije BiH, mada ostajemo pri ranijoj odluci da ćemo naredne četiri godine opoziciono djelovati”, rekao je u utorak Beriz Belkić, također potpredsjednik SBiH. Potpredsjednika je, očito, više, ali je predsjednik samo jedan, zovu ga doktor i od oktobra prošle godine gubi mu se svaki trag.

Tako je, eto, od ponedeljka do utorka Stranka za BiH bila spremna ući u vlast i ostati u opoziciji, ponudivši se da, u isto vrijeme naravno, pomaže nastanak nečega u čemu, zapravo, ne želi biti i zauzvrat traži nemoguće. Ili, prevedeno na razumljivi jezik: Silajdžić je - obzirom da je i SBiH, kao i ostale partije, društvo jednog lica - spreman na razgovore sa Čovićem i Dodikom oko sastava Vijeća ministara, ali sa njima u istom tom Vijeću ne želi biti, no da bi jedni drugima uopće rekli „dobar dan“, HDZ i SNSD se iz temelja moraju promijeniti i prihvatiti ono protiv čega se uporno i godinama bore. Koliko god ta cijela konstrukcija izgledala blesava – jer je učešće u razgovorima o formiranju vlasti, bez želje da se u istoj toj vlasti bude, besmisleno kao i očekivanje da, recimo, Dodik prihvati upisivanje državne imovine na BiH ili ukidanje entitetskog glasanja – uopće nije nemoguće da na kraju Safet Halilović opet bude ministar za nešto. Jer, da ponovimo, kod nas se bira da bi Stranka za BiH bila u ili oko vlasti.

Nekadašnji ministar vanjskih poslova i učesnik pregovora u Daytonu je, podsjećanja radi, odmah nakon rata formirao stranku koja se zalagala za ukidanje entitetskog uređenja. Evo, petnaest godina poslije, dvoentitetska podjela se konačno klima. Problematičan je tek jedan detalj i aktuelno jedno pitanje: hoće li RS i dalje graničiti samo sa Federacijom ili biti (labava) unija tri republike? Visokopozicionirani član SDA, Haris Silajdžić, poznat i po izjavi kako samo jednom daje ostavku, koalirao je do kraja prošlog stoljeća sa istom tom SDA, da bi, naravno, bio i dio Alijanse za promjene predvođene SDP-om, koju je ispratio kao koalicioni partner one stranke u kojoj je jednom dao ostavku. U međuvremenu je doktor još stigao modificirati mitski Izetbegovićev naputak da se između sposobnih a nepoštenih i nesposobnih a poštenih, biraju drugi, pa je, gdje god je mogao, postavljao nesposobne koliko i nepoštene. Safet Halilović (zvanično i dokazano najneučinkovitiji ministar u oštroj neradničkoj konkurenciji), Beriz Belkić (vječito nešto), Amila Alikadić – Husović (autorica teze o homoseksualizmu kao bolesti i Marku Vešoviću kao četniku), Sadik Bahtić (nasilnik sa zapada Bosne), Mensud Bašić (jedan od najplaćenijih i najgorih direktora nekog javnog preduzeća), Gavrilo Grahovac (gospodar novca namijenjenog kulturi, filmu posebno)...tek su neki od Silajdžićevih vojnika, spram kojih je i maskota SBiH-a sa zadnjih izbora, nogometaš Senijad Ibričić – Warren Christopher.

Hoće li onda ta i takva Stranka za BiH, uz poneku kadrovsku promjenu, opet biti dio vlasti? Razuman svijet, ono malo što ga je ostalo, kaže da neće, jer Silajdžić u toj shemi ne vidi nikakav politički interes. Samo, šta je politički interes Harisa Silajdžića i gdje ga je do sada vidio, nije baš najjasnije. Za ovo godina otkako ga se ne može zaobići, on nije napravio ništa od onoga što je rekao da hoće, a sve što je napravio, uglavnom, nije trebao. Recimo, srušio famozni Aprilski paket, odnosno set promjena na koje je tada pristajao čak i Dodik, i kakve danas ni najveći optimisti ne smiju sanjati. Takav je, dakle, kapital i to je ta konstruktivnost koju danas Belkić i Halilović nude, pokušavajući sakriti sreću jer ih iz izbornog poraza i pripadajuće nevažnosti pokušava izvući Dragan Čović.

Kada nije nesretna, Bosna i Hercegovina je apsurdna zemlja. Andrićevska prokleta avlija, u kojoj je u svakom trenutku sve moguće, pa i to da u isto vrijeme izborni pobjednici budu gubitnici, a gubitnici pobjednici; da Dragan Čović i Milorad Dodik Bosnu spašavaju od Federacije, da SDP sarađuje sa HSP-om i SDA-om, dok o konstituiranju vlasti govore oni što se deklariraju kao opozicija. Odnosno, da nekim čudom i za istim stolom budu Topalovići sa političke scene: Dodik, Čović, Ljubić, Silajdžić, Radončić... Kako bi dali konstruktivan doprinos daljoj destrukciji. Dok se još ima šta uništiti. A nema puno. 

Svaku svoju reakciju na tekst možete poslati autoru na e-mail adresu: imamovic@radiosarajevo.ba