O čemu šutimo dok govorimo o Klixu

Da li je združena akcija policijskih snaga iz Federacije i Republike Srpske, izvedena u redakciji portala Klix.ba, oblik pritiska na slobodu medija?

Jašta je!

Piše: Emir Imamović za Radiosarajevo.ba

Da li je višesatno maltretiranje novinara samo to, dakle klasično maltretiranje, a ne nekakva radnja neophodna za istragu koju policija provodi?

Naravno!

Da li, uopće, postoji pravno utemeljenje, makar i lohotno, za policijski upad i prateće radnje u redakciji Klixa?

Ne postoji!

Je li, onda, združena akcija policijskih snaga iz Federacije i Republike Srpske, izvedena u redakciji portala Klix.ba, ustvari državni teror?

Da!

Sve što se imalo za reći o brutalnom policijskom izvrtanju redakcije jednog portala i iživljavanju nad novinarima i upravom, već je rečeno. Znamo, dakle, o čemu govorimo kada govorimo o događajima od 29. decembra. I upravo time što govorimo, a moramo, činimo ono što treba: ne nama, odnosno ne samo nama i posmrtnim ostacima novinarske profesije, već i onima što su majstorski izveli operaciju u kojoj je uzrok jebo posljedicu, pa tako više puta.

Obnovit ćemo malo gradivo, čisto reda radi. Prije nekog vremena, nije bilo davno, odmah iza izbora, portal Klix.ba objavio je snimak na kojem tadašnja, a i sadašnja premijerka Republike Srpske, Željka Cvijanović, referiše nekome kako je Savez nezavisnih socijaldemokrata osigurao većinu u Narodnoj skupštini, tako što su, lijepo je žena rekla, kupili dva papka. No, umjesto prvorazrednog političkog skandala, u kojem bi, da mjesto radnje nije Bosna i Hercegovina, Željka Cvijanović bila degradirana pod pritiskom javnosti, dva papka razotkrivena, a skupštinska većina složena drukčije, problem je fokusiran na jedan sarajevski portal. Nije, dakle, bilo važno to šta je i kome kazala Željka Cvijanović, već odakle redakciji Klixa snimak!?

Istini za volju i Miloradu Dodiku na radost, Željka Cvijanović je neovlašteno, nelegalno, tajno snimana, što bi mogao biti nekakav argument u njenu odbranu, da sadržaj snimljenog nije daleko skandalozniji od tehnike snimanja. U prijevodu, da je negdje drugdje, tamo gdje civilizacija ima trajno mjesto boravka, premijerka tajno snimljena kako ugovara trgovinu mandatima, policija bi se, naravno, bavila time ko je, gdje i kako snimao, samo što bi ona, ta premijerka, još dok se istraga zahuktava, bila bivša i politički besperspektivna i nadala se da će, eto, valjala je valjda nekome, naći posao na kojem neće biti važno ono što je napravila.

Kao što nam je poznato, Željki Cvijanović zbog ona dva papka ne fali izblajhana dlaka s glave, SNSD ima tijesnu većinu u NSRS-u, nije da se nešto priča o tome ko je snimak napravio i problem je sveden na one što im novinarski nervi još nisu odumrli. Tamo, dakle, na ono mjesto na kojem ne postoji. Zato ga je, naravno, trebalo napraviti, što su zdušno izveli pripadnici policije iz dva entiteta, uz podršku nadležnih sudova iz RS-a i Kantona Sarajevo. 

Na kraju priče koja će trajati još malo, dan – dva...

Majstorska je to operacija okretanja pile naopako. Šutnja o policijskom teroru u redakciji Klixa, nije ništa drugo nego pokazivanje straha od politiziranog pravosudnog aparata koji se, inače, najpredanije bavi maltretiranjem novinara i izdavača. Braniti kolege i osuđivati sve što im je napravljeno za sedam, osam sati sasvim nepotrebne, pravno neutemeljene, politički režirane operacije, podrazumijeva i saučešće u odvlačenju pažnje s jedne premijerke i ona dva papka od kojih je sve počelo; s onoga što je u cijeloj ovoj i svim drugim, sličnim pričama, zapravo problem. 

U ponedjeljak, dvadeset i devetog decembra, nismo otkrili ništa što već nismo znali: da je reforma pravosuđa spektakularno propala, da je policija uglavnom servis političkih elita, da je u BiH bezbolno tlačiti novinare, da se Željka Cvijanović ponašala uobičajeno i da je neoprezno, na mobitel, govorila o kupovini papaka jer, za razliku od nas naivnih, zna da nema tog skandala koji joj može našteti sve dok uživa podršku velikog vođe iz male općine pored Banja Luke, Milorada Dodika glavom, kilama i matičnim brojem. 

Na kraju priče koja će trajati još malo, dan-dva, ko god stigne zauzet će jasan, kritički stav o onome što se desilo u redakciji Klixa, novinari će se zgražati, međunarodne institucije upozoravati, političke stranke kao i obično nešto srati, većinu u Narodnoj skupštini će održavati i ona neka dva papka, premijerka koja ih je kupila će građanima čestitati praznike i jedino o čemu će se glasno šutjeti ostat će činjenica da je zakonodavna vlast u manjem entitetu ustvari nelegalna, a da ni sa izvršnom nije ništa bolje. Prva je, naime, plaćena da bi posrednici u trgovini dala mandat. I ne samo njoj...

Reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba.