Nidžara Ahmetašević: Neki novi mi

Bosna i Hercegovina nije funkcionalna država. Ona je krhka tvorevina u kojoj se izabrani političari plaše građana, i u stanju su uraditi sve, javno lagati putem medija koje kontrolišu ili kukavički iskakati kroz prozor zgrade u kojoj rade, a da bi izbjegli bilo kakav direktan susret sa nekim od nas jer to znači i moguće pozivanje na odgovornost.

Piše: Nidžara Ahmetašević za Manjine.ba

Takvi političari nisu u stanju odgovoriti ni minimalnim zahtjevima građana. A zahtjevi koje su im uputili demonstranti ovih dana sa platoa zgrade zajedničkih institucija jesu minimalni. Jer čak i da učine ono što se od njih u ovom trenutku traži, to neće promjeniti stanje u kojem se nalazimo.

Visoki predstavnik, u zemlji koja je polu-protektorat već više od 15 godina, ima moć da smjenjuje političare i donosi zakone. Godinama to ne radi. I ne bi ni trebao jer mu je odavno bilo vrijeme da ide kući. On se ne uključuje na bilo kakav smislen način u politički život u BiH. I kada se napokon odlučio uključiti, prekinuo je do sada najsnažniji pokušaj građana da natjeraju državu da funkcioniše. Time je, ustvari, još jednom stao na stranu ljudi koji nas sve godinama drže u opsadnom stanju. Pod opsadom njihovog beščašća.

Još jednom jer isto to su radili svi njegovi predhodnici, počevši od Karla Bilta, koji su za partnere uvijek birali one najgore. Iz prostog razloga jer je njima najlakše manipulisati. I tako su samo državu koja se tek rađala, činili sve slabijom i slabijom, nesposobni da ikada stane na svoje noge.

Visoki predstavnik je sada obećao kako će se sastati Vijeće za implementaciju mira. Možda oni donesu odluku da nametnu Zakon o jedinstvenom matičnom broju? Time će, ustvari, samo pomoći lokalnim političarima da nastave po svom – red nerada, red beščašća, i tako u krug. On odavno nije osoba koja treba da radi bilo šta da ova država funkcioniše, nego su to njeni građani, koji će, za nadati se, ostati uporni u potrazi za rješenjima koja su trajna. A trajno je da ovi koji su sada na vlasti, svi, na svim nivoima, odu.

No, veliko je pitanje šta će se desiti i da se (a vjerovatno neće) postigne dogovor i ispune zahtjevi demonstranata? Ništa! Nažalost. Jer ima još bezbroj zakona koje nisu donijeli i neće nikada. Još više onih koje su donijeli a koji nikada nisu zaživjeli u praksi.

Nama trebaju novi ljudi koji će graditi neku novu, funkcionalnu i ne krhku, Bosnu i Hercegovinu. Onu koja neće zavisiti o stranih birokrata. Ti novi ljudi će biti odgovorni građanima. Ti novi ljudi će biti odgovorni građani. Ti novi ljudi neće zvati Visokog predstavnika da ih spasi od onih koji ih biraju. Ti novi ljudi neće tražiti pomoć od Visokog predstavnika da učini da oni koje su izabrali  rade svoj posao. Ti novi ljudi neće manipulisati medijima. Ti novi ljudi neće dati da budu izmanipulisani. Ti novi ljudi se neće igrati nacijama kako im padne na pamet. Ti novi ljudi neće iskakati kroz prozor kada im majka sa djetetom u kolicima dođe na vrata. Ti novi ljudi će željeti da se ozbiljno bave izgradnjom države. Ti novi ljudi...

Ti novi ljudi mogu naći svoje mjesto samo kada ovi sadašnji potpuno izgube i posljednju zeru moći. Što bi značilo da ih dobar dio završi u zatvorima, a da drugi jednostavno nestanu iz javnih institucija i života. No, to znači da većina uposlenika u tim insitucijama, ali i onih u akademiji, koje su tu došli na svaki drugi način sem onaj na koji su trebali po zakonu, također odu.

Mi trebamo sve iz početka. Možda je to teško, ali nije nemoguće. Možda su ti novi ljudi među djecom koja su rođena nakon 12. februara ove godine i još ih nema jer nisu dobili svoj matični broj?